Od romskog naselja do vrhunske umjetnice svjetskog glasa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada je 2014. godina nagradu “Zvono“ za kvalitetu i inovativnost u umjetničkim djelima koju dodjeljuje Centar za suvremene umjetnosti Sarajevo, osvojila Selma Selman, dio javnosti se naglo zainteresirao za likovnu umjetnost.

 Sporno je bilo što je tu eminentnu nagradu koja se dodjeljuje mladim talentima u likovnoj umjetnosti osvojila žena, pritom i Romkinja, iz Bihaća.

Ima li Romkinja pravo biti umjetnica?

Građani BiH, taj jedan vrlo aktivni dio njih, inače sklon umjetnosti, osobito suvremenoj umjetnosti i umjetnosti performansa što ih stvara Selma Selman, uglavnom nije stigao dalje od čitanja prospekta o sniženjima namirnica u nekom trgovačkom lancu. No, smeta Selma Selman jer je Romkinja. Njihovim riječima – Cigančura – a one znaju samo krasti i prosjačiti. Ne podrazumijeva se, valjda, da jedna žena, usput, romske nacionalnosti može postati likovnom umjetnicom uopće. Tako je to bilo prije nepunih sedam godina.

Selma Selman, rodila se 1991. godine u Bihaću. Potekla je iz obitelji sakupljača željeza. Njena majka, isticala je u intervjuima, nije završila ni osnovnu školu, ali joj je uvijek govorila da ne bi voljela da se uda mlada, kao ona. Selman je završila Srednju primijenjenu školu u Bihaću, slikarstvo na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banja Luci, i zaputila se u bijeli svijet. U New Yorku je, kao stipendistica, zbog iznimnog talenta, magistrirala pri programu Transmedia na Syracuse Univerzitetu.

Marš u školu

U međuvremenu je Selma Selman postala svjetski poznata i priznata umjetnica i aktivistica koja se kroz svoj rad često bavi i pitanjima relevantnim za romsku zajednicu u kojoj je i sama odrasla.

Prije dvije godine pokrenula je kampanju za djevojčice u svom mjestu pod nazivom „Marš u školu“ čiji je cilj omogućiti Romkinjama osnovno obrazovanje. Fondaciju „Marš u školu“ financira vlastitim prihodima, točnije, polovica njene zarade od prodanih radova ide za financiranje obrazovanja djevojčica.

Samostalne izložbe je imala u SAD-u, Italiji, Mađarskoj. Sudjelovala je u nizu značajnih internacionalnih izložbi među kojima je i „FutuRoma“, Romski paviljon pri 58. Venecijanskom bijenalu 2018. godine. Osvojila je brojna međunarodna priznanja poput Young European Artist Trieste Contemporanea Award (2017), a ove godine počela i pohađati  Rijaksakademie u Amsterdamu.

Prva samostalna izložba u BiH

Ovog je ljeta otvorena njena prva samostalna izložba u BiH čija je kustosica Amila Ramović koja je s umjetnicom radila posljednje dvije godine na pripremama. Pred publikom su do rujna predstavljena 64 rada Selme Selman, uglavnom producirana za ovu postavku.

Uvod u izložbu čini izbor triju njenih video-radova koji ukazuju na kontinuitet i koncepcijsku jedinstvenog njenog opusa, a sve to uz audio instalaciju No Space iz 2019./2021. godine. Publika, također, može vidjeti i video-instalaciju I Will By My Freedom When (2014/2018) koja dokumentira njene razgovore s obitelji o vrijednosti njenog života i to sagledanoj kroz troškove izdržavanja u razdoblju odrastanja.

Salt Water (2015/2016) suptilni je dokument prvog susreta Selmine majke Naze Abdulahi s morem: kao Romkinja bez osobnih dokumenata nikada nije mogla otputovati izvan granice BiH, i to do trenutka kada joj zakoni usmjereni ka  potvrdi identiteta ratom raseljenih lica nisu omogućili da i sama dobije putovnicu.

Majku je snimala u trenutku kada je, po prvi puta, u njenoj 47. godini života, ušla u more, buneći se što je voda slana, ali istovremeno je bila, vidljivo sretna.

“Bitan segment rada je da se majčina želja da ode izvan granica BiH i na more ispunila. Također i njezin zaboravljeni identitet koji postaje vidljiv nakon gotovo pet desetljeća i gdje ona s dobivanjem osobne, koju prije nije imala čitav svoj život, dobiva i pravo da bude građanka BiH. Ona je dama koja dolazi iz zemlje koja više ne postoji i ona je progresivna majka koja je bez ijednog razreda osnovne škole uspjela odgojiti i napraviti od mene mladu, uspješnu i ambicioznu mladu ženu”, istakula je Selma Selman ranije.

Mercedes Matrix (2019) nastao je kao video-dokumentacija performansa rastavljanja automobila Mercedes na festivalu Krass u Hamburgu, koji je Selma realizirala u saradnji sa svojim stalnim timom koji čine porodica i prijatelji iz zajednice, gdje performans doslovno replicira svakodnevnu aktivnost koja je osnovni izvor njihovih osobnih primanja, navode iz Umjetničke galerije BiH.

Kada smeće predstavlja egzistenciju

Među njima su 54 slike na pronađenim metalnim objektima, odabranim u procesu prikupljanja željeza u saradnji umjetničinom obitelji i suradnicima. Na dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim objektima umjetnica intervenira akrilnom bojom, crtežom i tekstom, pri čemu pojedinačne slike funkcioniraju kao fragmenti disperzivne instalacije prisutne u cijelom galerijskom prostoru.

Ciklus slika Dirt 0 (2021) nastao je izlaganjem slikarskog platna željeznom otpadu, te je rezultirao s četiri monumentalne površine na kojima su fiksirani ostaci željezne prašine. Selman je platna postavljala u radno vozilo svoga oca koji je na njih u periodu od mjesec dana odlagao željeznu sirovinu. Finalni proizvod, apstraktna “slika” koja vizualno podsjeća na elitno, monumentalno, apstraktno europsko slikarstvo, uspostavlja kritički kontrast spram načina njenoga nastanka.

“Ovi objekti koje vidite na izložbi su nađeni na smeću, ali imaju svoju funkciju. Oni predstavljaju egzistenciju mojim roditeljima, ali u ovom kontekstu predstavljaju moju egzistenciju kao umjetnice", izjavila je Selman ranije.

Manjinski identitet – žena, imigrantica, Romkinja

Izložba predstavlja opus Selme Selman u konceptualnoj jedinstvenosti, ali je i refleksija potrage i složenosti identiteta autorice koji je uvijek drugi i manjinski – Romkinje, žene, imigrantice.

Umjetnost koju stvara Selma Selman, kao internacionalno afirmirana performerica, slikarica, autorica videa i instalacija, osebujna je i daleko poticajna na više razina. Njeni su radovi društveno angažirani i inspirirani aktivnostima i životima Roma u BiH, ali se zbog toga ništa manje ne obraćaju i drugima.

Njen opus, barem ovo što smo do sada imali priliku vidjeti, govori o viziji svijeta iz kojeg progovara i glasno i drsko poziva na promjene, transformaciju. Nešto što nema materijalnu vrijednost, poput smeća i otpadnih metala, u umjetničkom i duhovnom diskursu može postati istinska i autentična vrijednosti. Poziva nas i da propitujemo vrijednosti koje dodjeljujemo predmetima, radu, ljudima, životu uopće.

“Moja potraga za funkcionalnim, modernim političkim otporom dolazi iz mog ličnog iskustva i društva u kojem živim i postojim“, izjavila je svojedobno Selma Selman.

Njeno je osobno iskustvo bolno i traumatično, tipično romsko, reklo bi se: prezrena i u startu otpisana. Selma Selman, iako mlada, vratila se ovom izložbom u domovinu kako bi nam mnogo toga poručila. Jednog će se dana BiH ponosom činjenicom da je zemlja u kojoj je rođena Selma Selman, jedna od najboljih umjetnica performansa, Romkinja, iz Bihaća.