Prošlo je stotinu godina od smrti najvećeg hrvatskog slikara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako je 100. godišnjica smrt najvećeg hrvatskog slikara Vlahe Bukovca 'padala' za vikend, to nije opravdanje da se o velikanu gotovo ništa ne napiše u medijima, a ćini se da su taj značajni datum mediji uglavnom prespavali.

Vlaho Bukovac (pravo ime Biagio Faggioni) rođen je 4. srpnja 1855. u Cavtatu, a preminuo 23. travnja 1922. u Pragu.

Velika izložba "Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903" u Galeriji Klovićevi dvori otvorena je 18. veljače, upravo uz 100. godišnjicu slikareve smrti, i bit će otvorena do 22. svibnja.

Na njoj se može steći duboki uvid u stvaralaštvo autora iz njegove najplodnije faze kada je Vlaho Bukovac postao nezaobilazno ime u europskom kulturnom krugu.

Vlaho Bukovac rođen je u skromnoj obrtničkoj obitelji. Otac mu je bio Talijan, majka Hrvatica, a akvarele je počeo slikati i prodavati za krajcar u ranom djetinjstvu. Stric Frano ga je kao desetogodišnjaka poveo sa sobom u Ameriku, a nakon njegove iznenadne smrti stričeva udovica nije mu više željela plaćati školovanje i prehranjivati ga, nego je Vlahu poslala u centar za preodgoj maloljetnika u kojem su mu društvo bili - prijestupnici.

Bez novca i zanimanja vratio se kući u Cavtat i zaposlio kao pomorac na liniji Carigrad-Odesa-Liverpool, a 1873. s bratom Jozom odlazi u Peru, pa ponovno trbuhom za kruhom u San Francisco, gdje se izdržavao služenjem u gostionici Filipa Tripala, te radom u fotografskom ateljeu gdje je retuširao fotografije i počeo portretirati.

Zahvaljujući podršci dubrovačkog pjesnika grofa Mede Pucića i potpori Josipa Juraja Strossmayera odlazi u Pariz na školovanje i to u u klasu Alexandera Cabanela, jednog od najzvučnijih imena druge polovice 19. stoljeća, a 1893. dolazi u Zagreb privučen vladinim narudžbama.

Tako je narudžbom kompozicije “Gundulićev san”, ali i portretima dobrostojećih obitelji tadašnje privredne elite, sebi i obitelji osigurao egzistenciju.

U to doba se Bukovac vjenčao sa suprugom Jelicom, s kojom je dobio četvero djece. Nakon medenog mjeseca u Engleskoj i Parizu, u Zagrebu su stanovali na raznim adresama, u najamnim zgradama obitelji Vranyczany i Pongratz, dok na kraju na Tomislavovom trgu nije našao zemljište i izgradio vlastitu najamnu kuću s ateljeom u dvorištu.

"Bukovac je pokretač svih relevantnih zbivanja koja hrvatsku likovnu umjetnost uvode u epohu modernosti. Oko sebe je okupio koloniju umjetnika iz čega nastaje tzv. Zagrebačka škola, pokretač je izgradnje šest likovnih ateljea, što je jezgra buduće Akademije likovne umjetnosti. Zahvaljujući njegovom zalaganju da se hrvatska umjetnost predstavi na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. sagrađen je izložbeni paviljon čija je željezna konstrukcija poslužila za podizanje Umjetničkog paviljona. Autor je prve profesionalne izložbe u palači Akademije znanosti i umjetnosti koja je bila nevjerojatno posjećena i zapažena...", govori autorica izložbe dr. sc. Petra Vugrinec.

Više o Vlahi Bukovcu OVDJE