Sarajlija ponosan na spomenik Papi koji je napravio

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zagrebački kipar Hrvoje Urumović autor je idejnog rješenja spomenika papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu koji će bit otkriven 30. travnja. Gotovo u svakoj prigodi ističe kako mu je posebna motivacija na izradi spomenika bila činjenica da je rođeni Sarajlija. Sarajlija ostaje uvijek i zauvijek Sarajlija.

''O Sarajevu biste mogli sa mnom ili s bilo kojim članom moje obitelji pričati dan i noć bez prestanka. Dio rata proveo sam u Sarajevu, iako sam bio maloljetan čak sam bio aktivan u tadašnjoj teritorijalnoj obrani. Čuvali smo kvartove. Bili smo na Vrbanja mostu, na Vilsonovom šetalištu gdje sam živio. Moja zgrada u Sarajevu je potpuno, do temelja srušena, nema je više. Svi mi s Vilsonovog šetališta okupljeni smo danas oko naše web-stranice, ljudi kontaktiraju od SAD-a do Australije, širom Europe. Veze se nikada nisu pokidale, defakto oni koji nisu u Sarajevu svakodnevno kontaktiraju, a svake godine u isto vrijeme svi dođu u Sarajevo na zajedničko druženje koje se organizira u našem kvartu. To je, doista, fenomen'', kaže Hrvoje.

Radio i po dvadesetak sati

U Sarajevu imam brata i jednu tetku. Kad god dođem u Sarajevo, prvo obiđem svoj kvart i prođem Vilsonovim šetalištem. Ono što se nikako ne propušta, to je da ja i moja supruga, koja je Dalmatinka, odemo na Željin stadion na burek ispod peke, kupimo burek i za puta, u folijama ostane topao sve do Zagreba. Odem posjetiti i baku koja živi oko 50 km sjeverno od Sarajeva, iznad Vareša, na planini Zvijezdi. Hrvoje kaže kako će na dan otkrivanja biti u Sarajevu. Ponosim se ovim što sam napravio. Cijelo ovo vrijeme živio sam taj spomenik. Usuđujem se reći da je spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu najveći spomenički projekt na ovim prostorima od raspada bivše države. Rad na spomeniku bio je dugotrajan, bilo je dana kada sam radio i po dvadesetak sati, kaže Urumović.

O tome kako i na koji način će spomenik biti dovezen u Sarajevo, Urumović kaže da će prijevoz biti obavljen kamionom. Prema njegovim riječima, sam spomenik ne bi smio prelaziti težinu od 600 kg. Arhitekt će pripremiti sve što je potrebno tako da će ljudi iz ljevaonice spomenik u Sarajevu samo spustiti na ležište. Spomenik će biti postavljen na dvije stube i prislonjen uz postojeće stubište katedrale. Što se, pak, tiče promjene materijala za spomenik, koji je trebao prvotno biti izrađen u kamenu, a bit će izveden u siluminu, Urumović naglašava da je do promjene materijala došlo prije svega iz tehničkih razloga.

Prema natječaju, spomenik se trebao izgraditi u kamenu. Predvidio sam da to bude seget, kamen koji se koristi za donje dijelove sakralne arhitekture. To je simbolika isto kao i bijela boja tog kamena. Čim pomislite na papu Wojtylu, vidite njegovu odoru, pred očima odmah imate bijelu boju, teško da ga se može zamisliti čak i u kardinalskoj crvenoj.

‘Moj doživljaj Wojtyle’

Međutim, osim što je bilo vrlo skupo, izvođenje u kamenu bilo je i vrlo komplicirano, i dugo bi trajalo, ističe kipar Urumović. Silumin je bio idealan supstitut za kamen zato što u sebi nosi to bijelo svjetlo. - Mislim da time što smo lijevali u siluminu nismo ništa izgubili, kaže on. Radeći na idejnom rješenju spomenika, pročitao je veliki broj tekstova i knjiga o papi Ivanu Pavlu II. Ono što ga se najviše dojmilo u tim tekstovima je put njegovog sazrijevanja kao osobe.

U smislu kako osoba koja prođe u svom životu, i glumu, i nogomet i boks, i rat, i ljubav itd., završi kao sasvim sigurno jedan od najvećih papa u povijesti. Moj doživljaj i prije nego što sam počeo raditi spomenik proizlazi iz toga da je papa Wojtyla jedini kojeg znam cijeli svoj život, otkad znam za sebe, znam i za njegov pontifikat, a cijela priča koju znam o tom Papi iz medija i svih drugih izvora je maksimalno pozitivna.

Ono što posebno plijeni je njegovo neumorno zalaganje za mir u svijetu, a nije se libio inzistirati na dijalogu s drugim religijama. Jednom riječju bio je omiljen, ne samo među vjernicima. Njegova životna dob kada je posjećivao Sarajevo svjedoči o unutarnjoj snazi koja je zračila i iz njegova fizičkog izgleda. Sigurno ne bih krenuo raditi da nisam osjetio tu Wojtylinu ogromnu osobnu energiju, kaže kipar Hrvoje Urumović.