Desmond Doss
Dobitnik najvećeg američkog odlikovanja za hrabrost nikad nije ispalio metka
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 125 godina, 7. veljače 1919. rođen je u Lynchburgu, Virginia, sasvim poseban junak Drugog svjetskog rata Desmond Doss.
On je tijekom Drugog svjetskog rata bio je jedan od od nekoliko desetaka tisuća vojnika koji su ušli u službu odbijajući nositi oružje iz vjerskih razloga. Svoju je odluku objasnio prizivom savjesti zasnovanom na vjerskim razlozima.
Sve to nije ga spriječilo da se oduži svojoj domovini u krvavom ratu, spašavajući ranjene vojnike, za što je dobio najveće američko odlikovanje za iskazanu hrabrost, odnosno medalju časti koja se dodjeljuje se od 1862. godine.
Doss je odgojen kao pripadnik Kršćanske adventističke crkve i u svojoj je pobožnoj obitelji usvojio norme ponašanja koje su odbacivale svako nasilje. Njegove osobine i svjetonazori bili su prilično radikalni za ono vrijeme.
U trenutku kada su Japanci izvršili napad na Pearl Harbor radio je kao stolar u mornaričkom brodogradilištu.
Iako je mogao odgoditi odlazak u vojsku zbog svog radnog mjesta, odlučio se za težu opciju i prijavio se u vojnu službu.
Prije odlaska na bojište morao je proći obuku koja mu je teško padala jer je bio izložen stalnim podsmijesima i maltretiranjima ostalih vojnika. Protiv njega su bili i vojnici i zapovjednici, a situacija je bila tako teška da je dobivao i prijetnje smrću.
Situacija je postala bolja na terenu kada su njegovi suborci uočili da je Desmond osoba koja se na nikoga ne ljuti i koja svima nastoji pomoći. Na bojište je otišao kao bolničar 77. pješadijske divizije.
Na početku svoje, uvjetno rečeno, vojne službe nije ni slutio da će nekoliko godina kasnije primiti odlikovanje ni manje ni više nego u Bijeloj kući. Zbog svoje požrtvovnosti koju je pokazao na području Guama i Filipina dobio je dva puta brončanu zvijezdu za hrabrost.
No, najviše odlikovanje je primio nakon bitke za Okinawu u kojoj je spasio oko 70-ak života. Ovo spašavanje odvijalo se na grebenu prozvanom Hacksaw Ridge. Doss je pod jakom paljbom uspio s visokog grebena spasioti velik broj suboraca spuštajući ih jednog po jednog niz strmu liticu.
Njegova akcija spašavanja je trajala satima. Nedugo nakon ovog dramatičnog poteza više je puta ranjen zbog čega je krajem svibnja 1945. evakuiran.
Nakon toga dobio je najveće američko odlikovanje za iskazanu hrabrost, odnosno medalju časti koja se dodjeljuje se od 1862. godine. Dossu ju je dodijelio američki predsjednik Harry Truman. Desmond Doss je ujedno prva osoba koja je u rat ušla s prizivom savjesti i dobila ovo odlikovanje.
Doss je smatrao da je dobio medalju časti jer se držao zlatnog pravila iz Evanđelja po Mateju (7:12), a u kojem stoji:
Činite drugima ono što biste htjeli da drugi čine vama.
Kasnije se vratio stolariji, ili prije pokušao vratiti, ali zbog zadobivenih ozljeda više nije mogao obavljati ovaj posao. Ubrzo se nakon toga razbolio od tuberkuloze koju je 'zaradio' na Filipinima. Uslijedilo je mukotrpno liječenje u kojem je izgubio jedno plućno krilo i više rebara te je proglašen 90 postotnim invalidom.
U 70-im godinama prošlog stoljeća je izgubio i sluh zbog predugog uzimanja antibiotika te je njegov invaliditet preinačen u 100 postotni. Unatoč zdravstvenim problemima uspio je voditi relativno normalan život i podići obitelj na maloj farmi.
Bio je sretno oženjen s Dorothy Doss sve do njene smrti 1991., a kasnije se još jednom oženio 1993. godine. Ima sina iz prvoga braka rođenoga 1946. godine.
Umro je u Piedmontu, Alabama, 23. ožujka 2006. u 87. godini života.
Desmond Doss dobio je mnoge počasti za života i nakon smrti za svoje herojstvo i predano obavljanje dužnosti.
Pravo na priziv savjesti zajamčeno Općom deklaracijom UN-a
Danas je pravo na priziv savjesti zajamčeno 18. člankom Opće deklaracije UN-a o pravima čovjeka iz 1948. godine.
Više od 75 godina kasnije priziv savjesti se u nekim zemljama ne priznaje, a u onim u kojima je on legaliziran, osobe koje se na to pravo pozovu susreću se s često s osudom okoline.