Uskrsna poruka
Fra Željko Nikolić: Vječni život ne počinje tek nakon naše smrti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić uputio je u četvrtak uskrsnu poruku, istaknuvši kako traženje Boga, potraga za živim Kristom, nije samo privatna stvar i ne događa samo u nekom privatnom pobožnom vrtu, koji je ogradom odijeljen od vanjskog svijeta.
Bog je, kako je poručio, sam odnos, Bog se pokazuje u ljubavi, on se događa u odnosima.
Pobjeda nad smrću
Fra Željko stoga stoga u poruci podsjeća na uskrsne antifone: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, tamo je i Bog. Tamo se događa Bog".
"Mi vjerujemo da je Isus živ, da je istinski uskrsnuo. On je istinski uskrsnuo unutra, u prostoru vjere svoje Crkve. Nije bila učenička vjera ta koja je Isusa probudila na život. Baš naprotiv – on je svojom pobjedom nad smrću probudio raspetu vjeru svojih učenika. I uvijek je iznova oživljava svojom prisutnošću, svojim Duhom – kao što je svojim učenicima i obećao na posljednjoj večeri. Njegov nas Duh stalno uvodi u puninu istine, i to istine o uskrsnuću. I o životu", poručio je gvardijan Željko Nikolić.
Isus nas, kako je kazao, oslobađa od onoga što naš život drži u okovima i što ga razara: našega straha, egoizma, krivnja i u konačnici smrti. Pokazuje nam da ni ona nema apsoltutnu moć, kako ni ona nije imala posljednju riječ u Isusovoj priči.
"Vječni život" – ili "život u punini" – ne počinje tek nakon naše smrti. Počinje time da dopustimo da Isus kroz vrata vjere uđe u prostor našega života i tada se ne trebamo zaista ničega bojati, čak ni smrti.
"Onu Galileju gdje susrećemo živoga Krista moramo najprije ražiti mi kršćani, tako što ćemo se od vanjskoga načina života okrenuti prema unutra. To je ono traženje Boga u vlastitom srcu, o kojemu govore sveti Augustin i mistici svih stoljeća. Srce ovdje ne znači sjedište osjećaja, nego dubinu života – suprotnost površnosti", podvukao je fra Željko.
Skriveno i anonimno
Naglašava da se ne smije "misterij uskrsnuća reducirati na jedan događaj, koji je nekoć davno nastupio i završio". Isusova pobjeda nad smrću se, navodi on, produžava u povijesti Crkve, čovječanstva, naše zemlje i grada, teče kroz njih kao podzemna rijeka i izvire na površinu u događajima oživljujućih reformi Crkve, ali i u pripovijestima o obraćenju, dobroti i solidarnosti pojedinačnih ljudi, neovisno o njihovu pripadanju i vjerovanju.
"Isus će biti prisutan u Crkvi, u zajedništvu, u kojem se vjera dijeli. Bit će prisutan i u najmanjoj vjerničkoj zajednici – onako kako je pokazao učenicima na putu u Emaus. Bit će s onima koji su na putu. Bit će s njima kao onaj koji ih prati – ponekad možda anoniman, kao nepoznati stranac, kao hodočasnik među hodočasnicima. Bit će među onima koji su snuždeni, kao što su učenici bili na putu u Emaus. Među njima bit će kao onaj koji im otvara dublje značenje Pisma. Bit će tamo gdje oni u sjećanju na njega budu lomili kruh – tamo gdje se slavi euharistija. Bit će prisutan u liturgiji i sakramentima njegove Crkve", poručio je dalje fra Željko.
Bit će također prisutan u svjedočenju kršćana, koji svojim životom pokazuju da je Isus u njima i kroz njih živ. U našemu zauzimanju, kakao je naveo, za pravednost, solidarnost i slobodu u zamršenim odnosima u našoj zemlji.
Kako je rekao, bit će prisutan također – kako je u svom govoru o posljednjem sudu zaprijetio – skriveno i anonimno u svojoj najmanjoj braći i sestrama, koji trebaju našu pomoć, u onima gladnima, žednima, siromašnima i progonjenima. Ako ne budemo njima služili i pomagali, mogli bismo za svu vječnost jednostavno proći pored njega.
I neće biti prisutan samo, kako je rekao, u vjernicima. Bit će prisutan i u onim "anonimnim kršćanima" s onu stranu vidljivih granica Crkve; bit će prisutan u svima onima koji traže istinu, ljepotu, ljubav i dobro, koji se ne zadovoljavaju jeftinim zamjenskim sredstvima koja se mogu pronaći na tržnicama ovoga svijeta.
"Proslavimo Uskrs – kojega ove godine obilježavamo u sjeni rata u Ukrajini i opetovane političke i moralne krize u našoj zemlji – s onim što je u slavlju uskrsnuća Kristova najunutarnije i najvažnije: pozovimo živoga Krista da on snagom kojom je pobijedio grijeh, strah i smrt, promijeni i naše živote", poručio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić.
