Mostar: Obitelj Krešić vjerno čuva tradiciju božićnih običaja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Draženka i Ivica Krešić iz mostarskog naselja Rudnik u svojoj obitelji vjerno čuvaju tradiciju božićnih običaja, te pripreme za doček najradosnijeg katoličkog blagdana počinju s prvima danima mjeseca prosinca kako bi blagdanska čarolija što duže trajala u njihovome domu, javlja agencija Anadolija. 

"Mi s pripremam počnemo 1.12, kad počnemo kititi kuću. To cure moje rade u kući, oko kuće. Čisti se, sprema se, jer po nama kićenje na sam badnjak nije nešto. Želimo da što više uživamo u svemu ovome, u čarima koje Božić donosi", kaže Draženka Krešić. 

Pripremaju se tako što kroz čitav 12. mjesec,  prave kolačiće, rade na ukrašavanju doma, te obilježavaju svece koji najavljuju blagdan Božića. To su Sveti Nikola 6.12, dan kad se djeca darivaju, pa Sv. Lucija 13.12, dan kad se sije pšenica, ali i tradicionalne "materice", kada djeca prema tradiciji vežu svoje majke i bake kako bi ih darivale, te "očići",  kada se djedovi i očevi darivaju djecu. Tijekom čitavog prosinca obitelj provodi više vremena zajedno, pričaju se priče o Božiću, ide se na mise "zornice", posti se i ispovijeda, kako bi se dolazak spasitelja Isusa Krista na svijet dočekao čistog srca.

S posebnom ljubavlju se sprema i blagdanska trpeza.

"Mi imamo tradiciju u našoj obitelji, koju sam ja naslijedila od svoje pokojne mame, a ona je naslijedila od svoje mame i svekrve, i ne pravimo božićnu sarmu, koja je većinom kod svih. Ja za Božić kuham ili pirjan od suhih mahuna ili od suhe vinove loze, sa suhim mesom. Pošto mi je muž lovac, pravim lovački lonac. Prave se pite, peksimeti, domaći kruh i sve tradicionalno", ističe Draženka u razgovoru za Anadoliju.

Bogatu blagdansku trpezu, pored tradicionalnih jela, krase pšenica, svijeće i poseban aranžman koji obitelj prenosi s koljena na koljeno. 

"Aranžman je tradicionalni, koji je pravila moja mama i njena mama. To se ispeče pogača, beskvasna, u spomen na posljednju Isusovu večeru, koja se okiti bršljanom, jer bršljan je zelen tijekom cijele godine i simbolizira da će iduća godina biti zelena, da Bog neće dati neku nevolju, sušu ili slično. U sredini se stavi čaša u kojoj je pšenica, da bi ta pšenica rodila, u nju se stave blagoslovljene svijeće, a između njih jabuka, koja treba biti crvena, da bi te svijeće držala, a cijeli se aranžman sveže s trobojnicom našom hrvatskom", pojašnjava Draženka.

Njezin suprug Ivica ističe kako je rođen u obitelji u kojoj se uvijek držalo do običaja, pa ih nastoji sa svojom suprugom i sačuvati, te prenijeti mlađim generacijama.

"Uvijek se gledalo od mog padede, dede, uvijek smo držali do običaja starih. Mi smo uvijek pripremali, uz to što su žene pravile kolače i specijalitete, pekli smo janje i to pred kućom svojom. Netko je to zvao veselica, netko zaoblica, uglavnom, uvijek se muškarac koji je glava obitelji starao se za to", kazuje Ivica. 

Prisjećajući se tih običaja iz svog djetinjstva, kazuje kako se na taj dan uvijek postilo, pa je iščekivanje pečenog janjca bilo time još i veče. No, sjeća se i da je nemali broj puta kao mali zaspao čekajući, ali nije bio nikada tužan, jer je na božićnoj trpezi janjetine bilo uvijek u izobilju. 

Sad je, kako kaže on, glava obitelji i zadužen je za dopremiti meso, ispeći i isjeći, ali da bi sačuvao tradiciju, svake godine za Božić ima obavezu postarati se da osigura divljač za glavni objed, koji je kod njih tradicija. 

"Uvijek je bilo za Božić od kako smo ja i ona skupa da se napravi lonac, bio to zec, divlja svinja, uglavnom je divljač bila, pa nekad bi ubacili i pitomog zeca, pošto imam pitomih zečeva, pa da malo pomiješam", pojašnjava Ivica.

Kćerka Ana raduje se trpezi svojih roditelja, ali i svemu što je vezano za Božić, jer to razdoblje smatra posebnim u svakom smislu. 

"Ja i sestra počnemo sa spremanjem kuće već početkom 12 mjeseca. Kitimo u kući, van kuće. Ona je zadužena za jaslice, ona sve sama pravi, a ja sam zadužena za bor i ostali nakit. Vani kitimo biciklo, to je dedino staro biciklo koje je ona obojila i na njega stavljamo sijalice. Kitimo bor ispred kuće. To nam najviše označava radost. Radosno iščekujemo dolazak Isusa Krista, i sve nekako sija, blista, svi smo zajedno, darivamo se", kaže Ana. 

Ukrašen je svaki dio obiteljskog doma. Postavljene su i čizmice simbolično, ali kako u njih darovi ne mogu stati, Marija je napravila saonice u kojima su pokloni. To su samo neki od motiva koje sestre Krešić radosno nose i na svojim odjevnim predmetima tijekom prosinca, koji je najdraži mjesec i njihovom djedu Juri Zovki, koji ove godine slavi 85. Božić i s radošću se prisjeća običaja iz mladosti. 

"Na badnju večer bi se nosili badnjaci. I tamo bi starija osoba primala badnjake. A tamo bi bila ognjišta, a ne šporeti, jer ne može se badnjak nositi u šporet", ističe deda Jure.

Od djetinjstva mu, kako tvrdi,  ništa nije bilo draže od Božića, jer je to uvijek bilo vrijeme darivanja i iščekivanja poklona.

"Naše su bake, majke, sestre, braća, koji su stariji, darivali šakom oraha, šakom smokava, svačim što je tada bilo, samo da je nama fino", prisjeća se Jure Zovko. 

No, kako kažu, najveća radost pokazuje se pjesmom, pa tako rado sa svojom kćeri, zetom i unukama on izgovara božićne zdravice i započinje božićne tradicionalne pjesme kojima je cilj širiti radosnu vijest o rođenju Isusa Krista, koji će otkupiti svijet.