Što sve katolička Crkva slavi 1., 2., i 3. studenog

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U srijedu se u Crkvi slavi svetkovina Svih svetih. Tu svetkovinu kršćani na Istoku slave od četvrtog stoljeća. Nekadašnji poganski hram, rimski Panteon, darovao je car papi Bonifaciju IV (608--615.). Po Papinoj odluci, kosti (relikvije) mučenika iz katakombi prenesene su u taj hram 13. svibnja 609. godine poslije Krista. Panteon je posvećen u crkvu svih svetih mučenika. Osim mučenika, u crkvi su se počeli štovati i sveci. papa Grgur III (731.-741.) dao je sagraditi kaliecu svih svetih u bazilici svetog Petra. Papa Grgur IV (828.-844.) odredio je da se u Crkvi slavi Spomen svih svetih 1. studenoga.

U četvrtak se slavi Spomen svih vjernih mrtvih. Kršćani su prezeli neke običaje od Grka i Rimljana te im dali kršćanski sadržaj. Grci i Rimljani štovali su svoje pokojnike treći, sedmi i četvrdeseti dan od ukopa te posebno na godišnjicu smrti. Veliki naglasak stavljali su na naricanje i gozbe. Kršćani su odbacili naricanje i gozbe.

Benediktinska opatija u Burgundiji u Francuskoj bila je duhovno središte kršćana na Zapadu u 11. stoljeću. U toj optiji počeo se obilježavati godišnji Spomen svih vjernih mrtvih 2. studenoga. Ubrzo se proširilo obilježavanje Svih vjernih mrtvih na taj dan u cijeloj Crkvi.

U Španjolskoj je u 15. stoljeću nastao običaj da svaki svećenik taj dan može slaviti tri svete mise. Papa Benedikt XV dopustio je 1915. da svi svećenici u Crkvi mogu slaviti taj dan po tri svete mise. Taj dan Crkva prikazuje za pokojnike euharistijsku žrtvu Kristova vazma da bi, zbog uzajamna zajedništva svih Kristovih udova, ono što jednma isprosi duhovnu pomoć drugima donijelo utjehu nade''.

Na 3. studenoga franjevke i franjevci Slave spomen svih pokojnika franjevačkih redova.

Posebice ovih dana, svi koji to mogu odlaze na groblja koja su posebna mjesta. Prvo se dolazi na grobove s nakanom pomoliti se za svoje pokojnike, ali i sve pokojnike te im zapaliti svijeće i cvijećem zahvaliti za sve što su učnili dobro, kako svojima, tako i svojoj sredini. Čovjek koji moli za svoje pokojne i koji im zna zahvaliti čini dobra djela koja ostavljaju dubok trag u njegovu životu.