U Sarajevskoj katedrali svečano proslavljeno Presveto Srce Isusovo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svečanim Euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju, 13. lipnja 2021. u prvostolnici Srca Isusova u Sarajevu predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, proslavljen je zaštitnik Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale, majke svih crkava u toj nadbiskupiji.

U zajedništvu s kardinalom Puljićem Svetu misu su slavili biskup banjolučki mons. Franjo Komarica i pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, a u koncelebraciji su bili generalni vikar iz Mostara mons. Željko Majić, izaslanik biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petra Palića, zatim rektor katedrale mons. Ante Meštrović i drugi svećenici

Uvodeći u Mosno slavlje kardinal Puljić je poimence zavalio braći biskupima Franji i Marku te mons. Majiću iz Mostara za dolazak te pozdravio nazočne svećenike, redovnice, bogoslove, kandidatice i sve vjernike. Istaknuo je da u Svetu misu uključuju cijelu Vrhbosansku metropoliju u koju, osim biskupija u Bosni i Hercegovini, spada i Skopska biskupija te da na osobit način mole za Crkvu vrhbosansku kako bi i u ovim vremena na najbolji način ispunila svoje poslanje pod zaštitom božanskog Srca Isusova.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da je čovjeku najteže doživjeti da je nevoljeno biće. „Nijedna bolest tako ne pogađa čovjeka kao taj osjećaj odbačenosti, nevoljenosti“, kazao je kardinal Puljić ističući da čovjek često zabravi da je stvoren iz ljubavi i za ljubav. Podsjetivši na redak iz upravo pročitanog misnog evanđeoskog odlomka: „Gledat će onoga koga su proboli“ (Iv 19,37), kazao je da u aktualnom vremenu kada prevladava racionalizam i indiferentizam koji je papa nazvao modernim ateizmom, čovjek lako upadne u krizu da je nevoljeno biće koju modernim rječnikom nazivaju depresijom odnosno gubitkom nade.

„Crkva je, u trenutcima kad je vidjela da čovječanstvo klizi prema samoracionalizmu i gubi osjećaj čovjekova srca, uvela svetkovinu božanskog Srca da bi, promatrajući to božansko Srce, prepoznali da smo voljena bića, da nas Bog voli“, kazao je vrhbosanski nadbiskup podsjetivši na riječi iz prvog čitanja u kojem Bog preko proroka Hošee poručuje da je „Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove... užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi“. Rekao je da je čovjek je otupio da prepozna tu ljubav jer mu se previše navukla mrena sebičnosti, koristoljubivosti i više nije sposoban od toga grijeha prepoznati da je voljeno biće. Podsjetio je i da sv. Pavao piše u kršćanskoj zajednici u Efezu da mogne „shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje“.

Kardinal Puljić je podsjetio da je Isus Krist postao čovjekom i na bolan način proživio ljudsku smrt kada je bio raspet i odbačen. Kazao je i da pokret fokolara gaji pobožnost napuštenom Isusu, Isusu koji je s križa vapio riječima psalmiste: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Dodao je da ti štovatelji smatraju da je Isus u tim trenucima pokazao najveću ljubav prema čovjeku.

Napominjući da čovjek u svom životu također proživljava određeni osjećaj napuštenosti, rekao je da Bog nikada ne napušta čovjeka nego da grijeh zamagljuje čovjekov pogleda pa u tim trenucima nije sposoban razmišljati srcem i prepoznati Božju ljubav. Istaknuo je da nije dovoljno samo pameću i znanjem razmišljati nego da to treba sići do srca, odnosno, prema riječima sv. Ciprijana, moliti srcem odnosno otvoriti srce Božjem srcu da Bog progovori čovjekovu srcu i vrati mu pouzdanje, nadu, hrabrost i volju za životom.

Na kraju je kardinal Puljić naglasio da svetkovati božansko Srce znači otkriti da  je čovjek voljeno biće odnosno prihvatiti Isusove riječi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ (Mt 11, 29). Istaknuvši potrebu da čovjek u životu mudro spaja srce i pamet, propovijed je završio poznatim zazivom: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome“.

Na kraju Mise kardinal Puljić je pozvao sve prisutne da pjevanjem ranokršćanskog himna pohvale Presvetom Trojstvu „Tebe Boga hvalimo“ zahvale svima koji su se utkali u život Vrhbosanske nadbiskupije kroz stoljeća. Zahvalio i svima prisutnima, a posebno Katedralnom mješovitom zboru „Josip Stadler“ pod vodstvom vlč. Marka Stanušića koji ove godine obilježava 25. obljetnicu svoga djelovanja nakon poratne obnove zbora 1996. godine.

Nakon Svete Mise karidnal Puljić je, zajedno s ekonomom preč. Vladimirom Pranjićem i sestrama Služavkama Malog Isusa i suradnicama, ugostio nazočne biskupe i predstavnike klera i redovništva u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog. (kta)