Veliko priznanje za dalmatinsko svetište: Svetište Gospe Sinjske proglašeno manjom bazilikom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Svetište Gospe Sinjske, podignuto je na status i čast manje bazilike, objavio je Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata koji je dio Rimske kurije, dakle najvišeg upravnog tijela u Katoličkoj crkvi.

Najveće marijansko svetište u Dalmaciji i jedno od ključnih u sklopu hrvatske crkve time je dobilo status jedine suvremene bazilike na našem području.

"Na prijedlog preuzvišenog gospodina Zdenka Križića, nadbiskupa splitsko-makarskog, dopisom od 21. siječnja, a na molbu i želje svećenstva i kršćanskih vjernika, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, snagom posebnih ovlasti dodijeljenih od Vrhovnoga Svećenika Frane, crkvi Bogu posvećenoj u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije sa svim pripadajućim pravima i liturgijskim povlasticama" navodi se u odluci Dikasterija koji potpisuju prefekt Artur Roche i franjevac Vittorio Francesco Viola, nadbiskup tajnik.

Podsjetimo, gvardijan i upravitelj Svetišta u alkarskom gradu je fra Marinko Vukman.

Što je crkva, a što bazilika?

Hrvatska enciklopedija tumači da je riječ bazilika grčkoga podrijetla i da znači kraljevski dvor ili dvoranu, da na učenom latinskom riječ »basilica« znači javnu zgradu, a na kršćanskom latinskom bazilika je zgrada za bogoslužje, piše Slobodna Dalmacija.

U temeljitom obrazloženju još piše da je »u antičkoj grčkoj arhitekturi dvorana (zgrada) u kojoj je službovao arhont basileus (kralj)«, a u »rimskoj arhitekturi razlikuju se dva osnovna tipa bazilike: basilica forensis, nalazila se na forumu (trgu) i bila je namijenjena javnomu životu, ponajprije kao sudnica i tržnica, ali i kao mjesto za održavanja vjerskih, vojnih i sličnih skupova, te basilica domus, velika dvorana u carskim palačama (Hadrijanova vila, palača Flavijevaca na Palatinu), termama (kupalištima) i privatnim vilama«.

Obilježja starokršćanske bazilike

Kršćanstvo od 4. stoljeća »preuzima modificirani oblik profane bazilike kao sakralni prostor«. »Ona je već od Konstantina I. Velikoga dobila glavna obilježja, koja su poslije doživjela određene promjene. Kršćanske bazilike najčešće imaju tri broda odijeljena stupovima; u galerijama iznad pobočnih brodova bilo je mjesto za žene (matronaea). Poprečni brod – transept (transseptum), umeće se između apside i brodova te crkva poprima tlocrt latinskoga križa. Apsida je polukružna ili četvrtasto izbočena u osi srednjega broda, od kojega je odijeljena trijumfalnim lukom (arcus triumphalis).