Ali baš nikako
6 stvari u životu koje vam dugoročno neće biti važne
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Život ponekad može postati prilično kaotičan i lako se početi stresirati zbog stvari koje se u tom trenutku čine važnima. No, kada napravite korak unatrag, često shvatite da nije sve vrijedno brige.
Neke stvari jednostavno nisu važne koliko mislimo, posebno u usporedbi s iskustvima i odnosima koji doista oblikuju ono što jesmo, prenosi Hack Spirit.
Razumijevanje ovoga može nam pomoći da se oslobodimo nepotrebnog stresa i usredotočimo se na ono što je stvarno važno - poput osobnog razvoja, istinskih odnosa i pozitivnog utjecaja.
Pogledajmo popis stvari koje, prema psihologiji, dugoročno neće biti važne. To nam može pomoći da zadržimo energiju na stvarima koje život uistinu čine ispunjenim.
1. Jurnjava za društvenim normama
U velikom teatru života često se nalazimo kako igramo uloge koje diktiraju društvene norme. Nastojimo se uklopiti u kalupe, bilo da se radi o karijerama, izboru načina života ili čak osobnim odnosima.
Ova težnja je potaknuta duboko ukorijenjenom potrebom za prihvaćanjem i odobravanjem. Svoju vrijednost mjerimo na temelju toga koliko smo dobro usklađeni s tim normama i kako se naši životi uspoređuju s percipiranim standardima uspjeha.
Međutim, iz psihološke perspektive, ta stalna jurnjava za društvenim normama jedna je od onih stvari koje dugoročno neće biti važne. Naša usredotočenost na ta vanjska mjerila može umanjiti naše putovanje osobnog rasta.
Istraživanja su pokazala da ljudi koji daju prednost osobnim standardima nad društvenim očekivanjima imaju više samopoštovanje i manje su pod stresom.
2. Materijalno bogatstvo
Sjećam se vremena kada sam bio potpuno zaokupljen potragom za bogatstvom. Kao i mnogi, mislio sam da je financijski uspjeh sinonim za sreću.
Radio sam neumoljivo, ulažući svu svoju energiju u penjanje na korporativnoj ljestvici i proširenje svog bankovnog računa.
Ali s vremenom sam shvatio da ta stalna potraga za materijalnim bogatstvom nije ispunjavajuća. Unatoč postizanju financijskog uspjeha, osjećao sam dubok osjećaj praznine. Činilo se da nikakav novac ne može popuniti prazninu.
Ovo nije samo moje osobno iskustvo. Psihološka istraživanja također ističu da nakon određene točke povećanje prihoda ne odgovara povećanju sreće.
Ovo ne umanjuje važnost financijske sigurnosti. Od ključne je važnosti imati dovoljno za pokrivanje osnovnih potreba i osigurati ugodan život.
Ali jednako je važno shvatiti da gomilanje materijalnog bogatstva nije zajamčena karta za trajnu sreću ili ispunjenje.
3. Traženje vanjske potvrde
U priči koju sam ranije ispričao, dio praznine koju sam osjećao bio je ukorijenjen u stalnoj potrebi za vanjskom potvrdom.
Tražio sam odobravanje i priznanje od drugih, vjerujući da će njihova pozitivna percepcija potvrditi moju vrijednost. Ipak, koliko god pohvala i priznanja dobivao, činilo se da to nikad nije bilo dovoljno.
Ta želja za vanjskom potvrdom uobičajena je zamka u koju mnogi od nas upadaju. Vjerujemo da je naša vrijednost definirana načinom na koji nas drugi doživljavaju – naš uspjeh, naš izgled, naš stil života. Stalno se uspoređujemo s drugima i nastojimo zadovoljiti ili nadmašiti njihove standarde.
Međutim, psihologija ističe da je ta potraga za vanjskim potvrđivanjem šuplja potraga. Istraživanja su pokazala da su pojedinci koji svoju vlastitu vrijednost temelje na vanjskim izvorima prijavili više stresa, ljutnje, akademskih problema i sukoba u odnosima.
U životu, traženje vanjske potvrde dugoročno neće biti važno. To je nestalni pijesak koji ne nudi čvrste temelje za samopoštovanje ili sreću.
Ono što je uistinu važno jest njegovanje samosvijesti i suosjećanja prema sebi. Radi se o prepoznavanju vlastite vrijednosti a ne traženju odobravanja od drugih.
4. Izbjegavanje neuspjeha
U našem društvu vođenom uspjehom, neuspjeh se često karakterizira kao nešto loše. Naučeni smo da na to gledamo kao na prepreku, znak slabosti ili čak pokazatelj naše vrijednosti.
Nastojimo izbjeći neuspjeh pod svaku cijenu, vjerujući da je uspjeh jedini prihvatljiv ishod. Neuspjeh, dugoročno gledano, nema negativnu težinu koju mu često pripisujemo. Zapravo, psihologija ističe da doživljavanje neuspjeha može biti ključni pokretač rasta i inovacija.
Istraživanja su otkrila da su pojedinci koji su doživjeli neuspjeh vjerojatnije generirali kreativne ideje u usporedbi s onima koji su doživjeli uspjeh. To je zato što neuspjeh izaziva naša postojeća uvjerenja i tjera nas da razmišljamo izvan okvira.
Štoviše, neuspjeh razvija otpornost. Uči nas kako se prilagoditi, razvijati i ustrajati u suočavanju s problemima. To su vrijedne životne vještine koje pridonose našem dugoročnom rastu i sreći.
Dakle, umjesto da izbjegavamo neuspjeh, korisnije ga je prihvatiti kao dio našeg putovanja.
5. Žaljenje
Žaljenje se na neki način smjesti u našim umovima, ponavljajući pogreške iz prošlosti ili propuštene prilike. Često se držimo tih žaljenja, misleći da bi nam život bio bolji da smo samo postupili drugačije.
Međutim, prema psihologiji, zadržavanje žaljenja nam dugoročno ne služi. Istraživanje je pokazalo da razmišljanje o žaljenju može dovesti do kroničnog stresa, što negativno utječe na mentalno zdravlje.
Štoviše, žaljenje nas drži zaglavljenima u prošlosti, sprječava nas da krenemo naprijed i prihvatimo sadašnji trenutak. Često proizlaze iz lažnog uvjerenja da smo mogli kontrolirati ili predvidjeti ishod prošlih događaja.
U stvarnosti, život je složeno međudjelovanje različitih čimbenika, od kojih su mnogi izvan naše kontrole. Umjesto da razmišljamo o onome što je moglo biti, korisnije je prihvatiti naše prošle izbore, učiti iz njih i iskoristiti te lekcije za donošenje boljih odluka u budućnosti.
Pročitajte još
6. Stalna zauzetost
U ovom ubrzanom svijetu, biti stalno zaposlen postao je znak časti. Često nas hvale zbog naših pretrpanih rasporeda i beskrajnih popisa obaveza, izjednačavajući stalnu aktivnost s produktivnošću i vrijednošću.
Međutim, stalna zauzetost i prekovremeni rad je nešto što vam dugoročno neće biti važno. Psihologija objašnjava da stalna zaposlenost može dovesti do kroničnog stresa, izgaranja i smanjene produktivnosti.
Istraživanja su pokazala da dugo radno vrijeme ne znači nužno visoku produktivnost. Zapravo, prekomjerni rad može dovesti do smanjene kognitivne sposobnosti i povećanih zdravstvenih rizika.
Štoviše, stalna zaposlenost može nam oduzeti radost koju nalazimo u sadašnjem trenutku. Može nas spriječiti da uspostavimo duboke veze s drugima, da se uključimo u kreativne potrage ili da jednostavno odvojimo vrijeme za opuštanje i uživanje u životu.
