Zaboravljena 'rasa'

Djeca nastala u ozloglašenom nacističkom projektu još su živa

Lifestyle / Flash | 05. 06. 2015. u 13:41 M.A.
Djeca nastala u ozloglašenom nacističkom projektu još su živa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Osim logora smrti, druga najveća tajna nacističkog sustava promjene sveta bio je tzv. projekt Lebensborn. Prema rasističkim idejama filozofa Alfreda Rozenberga, tehničke detalje razradio je Heinrich Himmler.

Provođenjem ovog plana u djelo, njemačke oružane snage bi u tom kontekstu narasle na 600 SS-divizija, vjerujući da s tom vojnom moći niko nikada ne bi mogao da im se suprotstavi, piše B92.

Ta potpuno nevjerojatna ideja transformacije ljudske vrste na cijeloj planeti bila je možda i najluđa zamisao koju je grupa opsjednuta mistikom, zagonetnim kultovima, alkemijom i eugenikom, ikada osmislila.

''Nordijski čovjek je najljepše ljudsko biće na svetu. I po inteligenciji i po svojoj izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svjetlokos i ima plave oči - kralj nad kraljevima u odnosu na sve ostale pripadnike ljudske rase na Zemlji'', pisao je Hans Gunter, nacistički teoretičar rase.

Prema njegovim kriterijima, idealni ljudi bili su Norvežani, 'potomci Vikinga'. Vikinzi su, prema ovim teorijama, davali idealno arijsko potomstvo jer su imali sve osobine krvi i tla kao i Nijemci, pa čak i bolje. Ali nacisti se tu nisu zaustavili.

Prema Himmlerovom planu, osnovan je specijalni tim agenata za 'rasni odabir' koji je po okupiranim zemljama, ali i cijelom svetu, trebalo da prikuplja žene za stvaranje super arijevske rase.

Agenti su se razišli po Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Britaniji, Kanadi, Australiji i SAD. Kad je Vermaht ušao u te zemlje, obilježene žene su poslane u Njemačku.

Projekt je tamo već bio u punom zamahu. Sredinom 1936. Himmler je otvorio prvi Lebensborn u predgrađu Munchena u dvorcu Steinhoering. Okosnicu sustava činili su Domovi majki i Domovi djece.

Ukupno je osnovano šest specijalnih domova djece i 17 domova majki. Za svaku Njemicu koja ima više od troje i četvoro djece, ustanovljen je čak i "Majčinski križ" kao odlikovanje. Bilo je to odličje ravno 'Željeznom križu' koji se dodjeljivao za hrabrost i bio na visokoj cijeni u Njemačkoj.

Ali mnoge stvari pošle su, za nacističke eugeničare, u pogrešnom smjeru. Mnogim novorođenčadima počele su tamniti na početku plave ili zelene oči.

Josef Mengele se pitao hoće li se boja očiju promijeniti. Može li kosa potamniti zbog stalnog izlaganja svjetlosnim zrakama?

Djecu koja nisu ostala plava, čekala je tužna sudbina. Gušenje plinom. Pred kraj Drugog svjetskog rata, Hitler je naredio uništenje sve Lebensbornove djece, ali je, srećom ostvarivanje tog plana spriječeno.

Pomahnitali gospodar Rajha, uvjeren u to da na svijetu ima mjesta samo za jedan “ herrenvolk ”, narod gospodara, bio je uvjeren da Nijemci zaslužuju kolektivno uništenje.

Svom ministru ratnog gospodarstva, arhitektu Schperu - kojeg je Hitler obožavao i vidio ga kao svojeg nasljednika - Firer je naredio da spali cijelu Njemačku.

Na sreću, Schper je imao dovoljno razuma i dovoljno hrabrosti da se suprotstavi Hitlerovoj naredbi.

Lebensborn projekt bio je strogo čuvana tajna i za njega se možda i ne bi saznalo da Amerikanci, nakon oslobođenja Njemačke, nisu došli do arhiva i zatekli brojne domove.

Do kraja rata rođeno je navodno više od 42.000 djece majki dobrovoljaca i SS-ovih vojnika u tajnim klinikama u Njemačkoj i u okupiranim zemljama. Ali navodno je još oko 200.000 plavokose i plavooke djece oteto i prevezeno u Rajh.

Amerikanci su djecu, za koju su ustanovili da imaju takvo porijeklo, htjeli vratiti u matične države, ali ona su na tu ideju reagirala paničnim strahom. Intenzivno germanizirana, indoktrinirana u nacističkom duhu, ona su uglavnom ostala u Njemačkoj, a procjenjuje se da ih danas u toj zemlji ima više od sto tisuća.

Saveznički istražitelji nisu uspeli skupiti sve podatke o Lebensbornu. Nacisti su u Nürnbergu optuženi zbog 40.000 otete plavokose djece iz Poljske, ali slučaj je pratila zavjera šutnje.

Sudbina stotine tisuća djece koja su nakon rata po Europi tumarala prezrena, bez doma, s dvije tuđine a nijednom domovinom, trajno je upozorenje o cijeni koju su za sumanute planove o rasnoj nadmoći platili oni koji ništa nisu skrivili.

Kopirati
Drag cursor here to close