90 posto svih tegoba je povezano s duhom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neke osobe nikad ne spoznaju sebe odnosno dušu niti su svjesne njenog postojanja. Tijela su poput odijela u dugom nizu u koje se vječna duša oblikovala radi svog usavršavanja. Duša koja kroz svoje utjelovljenje ne postigne samosvijest i ne oslobodi se, ulazi u nove ili ponovljene procese na putu informiranja i uzdizanja, piše Atma.

Nerijetko se osoba susreće sa sobom tj. svojom dušom kroz bol i odnos prema vlastitom tijelu. U dalekoj prošlosti kineski liječnici su znali da se ''ljudski strah lijepi za slezenu i da neuroze uništavaju jetru''.

U staroj Grčkoj prije uspostavljanja dijagnoze, liječnici su zahtijevali od bolesnika da prespava jednu noć u hramu Eskulapa i nakon toga im ''ispriča što je sanjao''.

Ljudska svijest podsjeća na dječje lego kocke

Drevni Havajci su smatrali da su ''tjelesne greške'' uvjetovane sjećanjima iz bolne prošlosti, koja su se zadržala u mislima pa su se liječili oslobađanjem od energija tzv. bolnih misli i ''grešaka'' koje su izazivale tjelesnu neravnotežu i razne bolesti.

Sada je poznato da su težak dolazak na svijet, pogrešne odgojne metode i ostale rane traume samo neki od događaja koji u životima ljudi imaju dugotrajne pogubne posljedice.

Te posljedice razvučene su od strahova, preko tjeskobe i osjećaja pojedinaca da su stalno nesretni, do bijesa, nasilja, nesposobnosti za ljubav, opsesivnog ponašanja i mnogobrojnih tjelesnih simptoma.

Na razini analitike i razumijevanja, logično je što se duša, suptilna životna energija i tijelo, iako nerazdvojivi, u svemu razlikuju. U eksperimentima se pokazalo se da se suptilno tijelo, koje povezuje dušu i fizičko tijelo, može ''otvoriti'' i da se njime može ''upravljati''. U stvari, ljudska svijest podsjeća na dječje lego kocke, kojima je moguće mijenjati mjesta.

Moguće je ukloniti kocke (emocije, misli, pa i nagone) koje se pokažu kao nepotrebni i nepoželjni. Iz suptilnog tijela se mogu brisati i cijele mentalne predstave ukoliko su one uzrok nečemu što, prema mišljenju liječnika i iscjelitelja, ne treba postojati. Na taj način iscjeljenje se postiže brisanjem faktora koji informacijskom energijom opterećuju organizam.

Mentalne predstave su sačinjene od informacijskih energija – emocija i misli. Najbolji primjer su bolesti ovisnosti i hipohondrija (strah od bolesti), budući da nestaju uklanjanjem ili brisanjem informirane energije. Dakle, vezu između duše i tijela čini postepeno, povremeno ili trenutno oblikovani mozaik emocija, misli i nagona. Uzrok se uvijek traži u podsvijesti.

Zanimljivo je da su tvrdnje o prevlasti psihosomatskih nad drugim bolestima stare više od 3 500 godina i sežu u vremena stare egipatske civilizacije (oko 1.500 godina p.n.e.).

Prije liječnika o utjecaju psihe na tijelo govorili su i pisali mistici, magovi i zagovornici tzv. tajnih nauka. Pokazalo se da su bili u pravu, a znanstvenici iz područja medicine do istih saznanja stigli su polako, skeptično, bojažljivo, studiozno, postepeno i eksperimentima.

Psihosomatske bolesti

Na listi Franza G. Aleksandera (1891-1964) iz 1934. godine, jednog od osnivača psihosomatske medicine i psihoanalitičke kriminologije, nalazilo se samo sedam psihosomatskih bolesti. Riječ je o astmi, hipertenziji, tireotoksikozi, čiru, ulceroznom kolitisu, reumatoidnom artritisu i neurodermatitisu. Sada je ta lista znatno duža.

Medicinski eksperti na početku 21. stoljeća pretpostavljaju da psihosomatske (psihofiziološke) bolesti obuhvaćaju više od 70 posto, a po nekima i 90 posto svih ljudskih bolesti, posebno kod djece, počev od astme i pretilosti, do migrena i alergija.

Istraživač psihosomatike Stanly Levenstein i Thomas Statford smatraju da su sve bolesti povezane s dušom (suptilnim tijelom), osim onih koje su uvjetovane biokemijskim napadom na tijelo i neposrednim energetskim utjecajem (odgovarajućim vibracijama) životne energije koja protječe kroz ljudsko tijelo.