Francusko-turski rat u Egiptu: Sve što trebate znati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Francusko-turski sukob u Egiptu, poznat i kao Egipatska kampanja, bio je dio šireg sukoba Francuske s Osmanskim Carstvom i njegovim saveznicima tijekom Francuskih revolucionarnih ratova. Ovaj sukob, koji je trajao od 1798. do 1801. godine, bio je obilježen kompleksnim političkim intrigama, vojnim kampanjama i velikim geostrateškim posljedicama.

Uzroci sukoba

Krajem 18. stoljeća, Napoleon Bonaparte, mladi i ambiciozni francuski general, imao je viziju širenja francuskog utjecaja izvan Europe. Jedan od njegovih ciljeva bio je oslabiti britansku dominaciju u trgovini i prekinuti njihove trgovačke rute prema Indiji. Egipat, smješten na križanju trgovačkih putova između Europe, Azije i Afrike, bio je ključna točka u toj strategiji.

Pročitajte još

Dva stoljeća teorija zavjere o Napoleonovoj smrti

Osmansko Carstvo, koje je u to vrijeme formalno vladalo Egiptom, bilo je u stanju stagnacije i unutarnjih sukoba. Lokalna vlast bila je pod kontrolom mameluka, vojničke kaste koja je upravljala regijom s velikim stupnjem autonomije. Napoleon je procijenio da bi osvajanje Egipta moglo biti relativno brzo i jednostavno, te da bi Francuska tako stekla stratešku prednost nad Britanijom i Osmanskim Carstvom.

Početak rata

Francuska ekspedicija započela je 1798. godine, kada je Napoleonova vojska, sastavljena od oko 40.000 vojnika, napustila Francusku i uplovila u Sredozemno more. Na svom putu Napoleon je zauzeo Maltu, a potom je 1. srpnja 1798. iskrcao svoje snage u Aleksandriji.

Francuska vojska brzo je napredovala prema unutrašnjosti, potukavši mamelučke snage u poznatoj Bitci kod piramida. Ovaj spektakularni Napoleonov uspjeh otvorio je put prema Kairu, kojeg je francuska vojska zauzela ubrzo nakon bitke.

Međutim, samo nekoliko tjedana nakon početnih pobjeda, Napoleon je doživio težak udarac. Britanska mornarica pod zapovjedništvom admirala Horatia Nelsona uništila je francusku flotu u Bitci na Nilu (1. kolovoza 1798.), čime su Francuzi ostali odsječeni od Europe i bez mogućnosti opskrbe ili povlačenja.

Tijek rata

Nakon početnih uspjeha, Napoleon se suočio s nizom problema. Lokalno stanovništvo, koje je u početku bilo ambivalentno prema francuskoj prisutnosti, ubrzo je počelo pružati otpor zbog poreza i francuskog nametanja zapadnjačkih običaja. Pobuna u Kairu 1798. bila je prvi znak jačanja otpora, no Napoleon ju je brutalno ugušio.

Osmansko Carstvo, u savezništvu s Britanijom, organiziralo je kontrakampanju kako bi povratilo kontrolu nad Egiptom. Napoleon se suočio s novim izazovima kada je osmanska vojska 1799. pokrenula ofenzivu iz Sirije. Francuska vojska poduzela je pohod prema Siriji, ali je naišla na žestok otpor, posebno tijekom opsade grada Akre, gdje su Francuzi doživjeli poraz.

Dok su sukobi trajali, Napoleon se vratio u Francusku krajem 1799. godine, ostavljajući svoje snage pod zapovjedništvom generala Jeana-Baptistea Klébera. Kléber je pokušao konsolidirati francusku vlast u Egiptu, ali je 1800. ubijen, što je dodatno oslabilo moral francuskih snaga.

U međuvremenu, Britanija je intenzivirala svoje napore. Britanske i osmanske snage organizirale su velike ofenzive 1801. godine, a francuska vojska bila je pritisnuta s više strana. Nakon iscrpljujuće Opsade Kaira u lipnju 1801., francuske snage su bile prisiljene predati se. Zatim su pretrpjele još jedan poraz tijekom Opsade Aleksandrije, čime je završila francuska prisutnost u Egiptu.

Ishod i posljedice

Francuska je bila prisiljena evakuirati svoje preostale snage iz Egipta, čime je završila kampanja. Egipat je formalno vraćen pod osmansku vlast, ali je Britanija značajno povećala svoj utjecaj u regiji, što će se osjetiti u narednim desetljećima.

Iako je Egipatska kampanja završila neuspjehom za Francusku, ona je imala važne dugoročne posljedice. Napoleon je uspio povratiti političku podršku u Francuskoj i ubrzo nakon povratka preuzeo vlast kao prvi konzul. Osim toga, znanstvena ekspedicija koja je pratila vojsku donijela je značajna arheološka otkrića, uključujući Kamenu iz Rosette, koja je omogućila dešifriranje hijeroglifa i dala značajan doprinos europskom razumijevanju egipatske civilizacije.

Egipatska kampanja ostaje upamćena kao primjer geopolitičke ambicije, sukoba kultura i kombinacije vojne i znanstvene aktivnosti, koja je oblikovala odnose Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike u 19. stoljeću.