Želio je pokoriti svijet
Prije 255 godina na Korzici rođen imperator Napoleon Bonaparte
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 255 godina, 15. kolovoza 1769. rođen je Napoleon Bonaparte, jedan od najvećih vojnih osvajača u povijesti svijeta.
Rodio se u gradu Ajacciju na Korzici, kao četvrto od čak 13-ero djece Carla Buonapartea i Marije Letizije Ramolino.
Napoleonova obitelj Bonaparte (Buonaparte u talijanskoj verziji) živjela je prije Napoleonovog rođenja već generacijama u Ajacciju i posjedovala je ugledan status. Pripadnici te obitelji sudjelovali su i u gradskoj upravi Ajaccija.
Talijansko podrijetlo
Obitelj Buonaparte doselila se na Korziku iz Sarzane, talijanskog grada smještenog otprilike na pola puta između Genove i Firenze, u 16. stoljeću.
Sarzana se nalazi samo nekoliko kilometara od obale Ligurskog mora, a u njenoj blizini su i poznati kamenolomi kod Carrare. Već u doba boravka u Sarzani imala je obitelj Bounaparte plemićki status.
Moguće je da je Napoleon Bonaparte dobio osobno ime prema očevom stricu koji se također zvao Napoleon (tj. Napoleone u talijanskoj varijanti). Naime, taj je očev stric umro 1767. godine, otprilike dvije godine prije rođenja budućeg francuskog cara.
Doduše, Napoleonovi otac i majka istim su imenom nazvali i svog sina prvorođenca, koji je umro ubrzo nakon poroda, a oko četiri godine prije rođenja budućeg cara.
Obrazovanje u vjerskoj i vojnoj školi
Plemićko i relativno imućno porijeklo omogućilo je mladom Napoleonu obrazovanje u vjerskoj školi u Autunu u istočnoj Francuskoj, a zatim u vojnoj školi u mjestu Brienne-le-Château u središnjoj Francuskoj.
Suučenici su ga zadirkivali jer je govorio sa snažnim korzikanskim naglaskom te imao problema s francuskim pravopisom, što ga je navelo da se posveti čitanju. Pokazao je izniman talent za matematiku te dobro poznavanje zemljopisa i povijesti.
Učitelji su smatrali da bi bio dobar mornar. Napoleon se, međutim, odlučio za karijeru u vojski. Upisao je elitnu Vojnu školu u Parizu i obrazovao se za topničkog časnika. Time je započeo njegov dug put do svjetske slave.
Prije nego što je uzeo svu vlast 1799. godine vojnim udarom, ali i poslije, Napoleon je ostvario niz ratnih pobjeda, od kojih je najveća Bitka kod Austerlitza.
Genij ratovanja
Smatrali su ga vojnim genijem, njegova ratna formula zasnivala se na napadu, a koristio je slabost neprijatelja. Čak i danas, njegove metode ratovanja proučavaju se na vojnim akademijama širom svijeta.
U francuskim revolucionarnim ratovima brzo je napredovao do čina generala i 1796. godine dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug države trebale braniti od Austrijanaca iz Italije.
Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske kolonije, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Habsburšku Monarhiji na sklapanje mira u Campo Formiju 1797.
Njegova glavna zaostavština je stvaranje i razvoj moderne, snažne i centralizirane francuske države.
Jedan od Napoleonovih neospornih uspjeha je i građanski zakonik koji je postao osnova za brojne pravosudne sustave. Zakonik je objavljen 1804. godine, a Napoleon je njim sve ljude učinio jednakim pred zakonom.
Državni udar i proglašnje carem
Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. proglasio se francuskim carem i osnovao Prvo Francusko Carstvo.
Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s Britanskim Carstvom, koji je trajao od godine 1793. do mira u Amiensu 1802.
Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj bitci kod Trafalgara i kraja planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima.
Godine 1805. u bitci kod Austerlitza porazio je i pokorio Austrijsko Carstvo, godine 1806. nakon bitke kod Jene isto je učinio s Pruskom te formalno okončao Sveto Rimsko Carstvo, da bi nakon pobjede nad Ruskim Carstvom kod bitci kod Friedlanda 1807. godine sklopio savez s ruskim carem Aleksandrom I. i ustanovio Kontinentalnu blokadu, čiji je cilj bio ekonomskim embargom poraziti Britansko Carstvo.
Prvi bojni porazi
U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali je samo godinu dana kasnije sebi dopustio da bude umiješan u dinastijski sukob u savezničkoj Španjolskoj.
Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonovog brata za kralja dovela je do svenarodnog otpora, pojave španjolske gerile i prvih ozbiljnih francuskih poraza.
Godine 1809. ohrabreno Austrijsko Carstvo je Francuskoj objavilo rat, što je dovelo do kratkog i vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u bitci kod Asperna Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju.
U međuvremenu je Rusko Carstvo sve teže trpjelo ekonomske posljedice Kontinentalne blokade. Napoleon je 1812. godine napao Rusko Carstvo s najvećom vojnom silom dotada skupljenom (600.000 vojnika).
Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tijekom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike armije. U proljeće 1813. Napoleon se suočio sa svenarodnim ustankom u Njemačkoj i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega.
U odlučnoj bitci kod Leipziga Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je morao abdicirati i otići u izgnanstvo na otok Elbu gdje je postavljen za formalnog vladara.
Kratkotrajni povratak na vlast i skora smrt
Novi režim kralja Luja XVIII. pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao Sto dana.
To je razdoblje završilo u lipnju 1815. godine nakon poraza u bitci kod Waterlooa. Napoleona su zarobili Britanci i zatočili na Svetoj Heleni gdje je umro 6 godina kasnije.
Godine 1840. njegovi su posmrtni ostatci vraćeni u Francusku gdje je pokopan u pariškom Domu invalida. Njegov se pogreb smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u povijesti.
