Logopedija u Mostaru: Zašto se šuti o lošim uvjetima i predugim listama čekanja?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za pristup uslugama Službe za psihofiziološke i govorne poteškoće nije potrebna uputnica, ali je potrebna ovjerena knjižica.

Dakle, roditelji koji dovode djecu na ovaj odjel su ispunili svoju zakonsku obvezu i imaju pravo pitati zbog čega djeca za vrijeme rehabilitacije borave u uvjetima koji su ispod svakog nivoa.

Prilog je snimljen prije jučerašnje obilne kiše i možemo samo zamisliti u kakvom stanju je taj dotrajali objekt sada. Tragovi vlage na stropovima, posebno u dijelovima oko strujnih instalacija, djelovali su zastrašujuće i prije 15 dana.

Ovaj prilog neka bude poziv svima od gradonačelnika Grada Mostara jer Grad je osnivač, Zavodu zdravstvenog osiguranja  kojem svaki mjesec plaćamo doprinose, ravnateljstvu Doma zdravlja, nadležnog ministarstva zdravstva i raznoraznim inspekcijama koje nikad nisu posjetile ovaj odjel, da odvoje vrijeme i posjete ovu Službu i poduzmu određene poteze.

Ako misle da su ono uvjeti u kojima su djeca i djelatnici sigurni, neka to javno i kažu i preuzmu odgovornost za sve posljedice. A građani ako misle da ih ne zanima neka i dalje šute i pasivno promatraju.

Najbolji opis cijele situacije ponudila je logoped Ivana Šimić Šantić riječima: ''Mene je stid, kakvi smo to mi ljudi, mi koji smo sposobni, koji vidimo, govorimo, čujemo dopuštamo da oni koji to sve ne mogu, dolaze na rehabilitaciju na mjesto…..''  - opširnije u prilogu.