Devastacija šuma Mostara: Nemojmo dopustiti da i vjevericama 'pukne film'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad se završavala gradnja Partizanskog groblja, negdje 1964. godine došlo se s idejom park šume u području od Biskupije, preko Trimuše uz Radobolju pa sve do ispod naselja Bijeli brijeg. Cijelo to područje pošumljavalo se mediteranskim vrstama borova, najčešće borom alepa, ali  čempresima i drugim sličnim vrstama, govori Bojan Spasojević magistar poljoprivrede pejzažne arhitekture.

Stabla su zasađena iz više razloga, ne samo estetskog. Sađena su prvenstveno s ciljem rashlađivanja u ljetnim razdobljima te kako bi se osigurao čist zrak tijekom čitave godine, ali i za rekreativnu šetnju - zašto da ne?

 Zadnjih godina ovaj dio šume  je zapušten i uništen do te mjere da joj polako prijeti nestanak.

''Šuma nije održavana dugo godina poslije rata. Zapuštena je i  teško da se može očuvati sama. Krenulo se s njezinom rekonstrukcijom. Neka će se stabla ukloniti, a neka samo podrezati . Ali ako se to ne bude redovno i stručno održavalo teško da će opstati'', govori za Bljesak.info Spasojević.

Vjetar je najmanje kriv

Park šumu, koju su olujni vjetrovi prorijedili već odavno, ugrožava i invazivna autohtona vegetacija, vrste bilja koje se širi i jako je štetna za šumu. Ali više od svega, govori Spasojević uništavaju je građani ovoga grada - svojom nebrigom, devastacijom i odlaganjem smeća u njoj.

''Mi već sada u šumi imamo dvije do tri deponije. Bacano je iznad stadiona u šumu pa se ne vidi. Trebat će nam kamioni i kamioni da to pokupe. Mi ćemo sve to očistiti, ali što onda? Netko će opet doći i samo baciti'', govori.

Smeće nije jedini problem, uništavanje šume vidljivo je na svakom koraku. Pojava čupanja mladih stabljika najizraženija je. Bez ikakve odgovornosti pojedinci po šumi rade što žele, objašnjava Spasojević, jednostavno dođu i mlade stabljike alepskih borova iščupaju s korijenom i odnesu.

''Jedne godine imali smo slučaj da je netko skinuo koru s 40 stabala borova, potpuno ih ogolio. To je dovelo do potpunog njihovog propadanja zbog infekcije gljivicama na tom ogoljenom mjestu. Stanje je bilo užasno'' govori.

Inače, ta kora  koristi se  kao dekoracija ispod grmova kako bi se na tom mjestu spriječio rast trave.

Zadnje vrijeme šuma se počela uništavati i kojekakvim gradnjama raznoraznih betonskih širina, dužina i visina. Što itekako narušava ljepotu cijelog tog područja. Po kojim dozvolama niče gradnja na ovom mjestu, govori Spasojević, to znaju samo oni iz Gradske uprave koji ih izdaju.

''Nažalost sve je više takvih objekata, a sve manje zelenih površina. Imate slučaj ispod 'malih stepenica', investitor je asfaltirao tik uz samo stablo. Po zakonu to se ne smije, morate ostaviti slobodan prostor oko stabla'', objašnjava.

Spas nude vjeverice

Stanje u park šumi jeste zabrinjavajuće, s toga se donekle krenulo i s njezinom obnovom. Planirano je etapno čišćenje djela uz velike i male stepenice, odvoz uništenih i srušenih stabala te prikupljanje i odvoz smeća iz šume. Također ovo godine predviđena je sadnja 100-tinjak stabala čempresa.

Međutim ona se donekle i sama obnavlja, objašnjava Spasojević. Zadnjih godina zabilježena je pojava samonikli stabala lipe, zatim porast četinara što je jako dobra vrsta koja se lako može adaptirati na ovom području i dugo trajati. Posebno zanimljiva je pojava oraha.

''Neobična je pojava 50- tak stabala oraha starosti od pet do deset godina na kojima možemo zahvaliti vjevericama. One orahe sa starih stabala zakopaju u zemlju i zaborave na njih te tako spontano niknu i izrastu sada već dobra stabla oraha. One za sada jedine vrijedno pošumljavaju ovu šumu'', govori.

Postoje i  pojedinci koji žele sudjelovati u njezinoj obnovi, govori Spasojević, samo ih je potrebno uputiti kako i koju vrstu da sade.

''Potrebno je praviti veći razmak između stabala i kopati dublje rupe. Za sadnju je najbolji čempres jer on se pokazao kao vrsta otporna na vjetar''.

Ovaj zeleni pojas je najbolja zaštita ljeti, rashlađuje cijeli grad i potrebno ga je održati. Sačuvati mlade sadnice, redovno održavati šume, urediti rekreacijske staze, staviti adekvatno osvjetljenje. Sa svim tim treba ići korak po korak.

Da ne budemo previše pesimistični. Nade za šumu ima, ali sama ne može opstati. Prevelik je teret i na  vjevericama. Nemojmo dozvoliti da i njima 'pukne film' pa da nam odu preko granice saditi orahe  po tuđim parkovima, nego budimo svi malo pametniji.