Pokret sporog življenja ima sve više poklonika: Kakav način života promovira?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U svijetu u kojem je 'vrijeme novac' često se čini kako je upravo vrijeme ono što nam nedostaje. Prije pojave pandemije živjeli smo ubrzano, kaotično i rijetko imali dovoljno vremena za sve što želimo.

Pojava pandemije nasilno je zaustavila živote na koje smo navikli i natjerala nas da preispitamo prioritete.  Stoga je upravo u posljednje dvije godine narasla popularnost pokreta sporog življenja. Evo o čemu se radi, kako je započeo i gdje o njemu možeš više saznati, piše Miss7.

"Nemam vremena, ne stižem ništa" - zasigurno ste  i sami barem jednom izgovorili ovu rečenicu. Svi smo. Užurbani moderni svijet, globalizacija, internet - glavni su krivci naše utrke sa samim sobom. Utrke u kojoj nikada ne može pobijediti jer nema šanse da itko stigne sve što mu se konstantno nameće, nudi i od njega očekuje. Upravo iz tog razloga ljudi nerijetko obolijevaju, nesretni su i anksiozni. Međutim, u našu utrku štakora prije dvije godine umiješala se pandemija i rekla: dosta. Izolirani ljudi diljem svijeta bili su primorani usporiti i pojednostaviti svoj životni stil, sviđalo im se to ili ne. Polako je poraslo zanimanje za sporo kretanje, a u 2020. godini Google je izvijestio o četiri puta povećanom broju YouTube videa tematike sporog življenja u odnosu na 2019.

Što je pokret sporog življenja?

Spor život kao pokret donosi za mnoge nepopularno mišljenje koje kaže - biti stalno zauzet i nemati vremena NE znači biti uspješan ili važan. Ne znam kada smo uopće kao društvo došli do generalnog konsenzusa oko toga da stavljamo znak jednakosti između neimanja vremena za vlastite hobije, obitelj, prijatelje i - uspjeha, ali znam da mi se nimalo ne sviđa.

Pokret sporog življenja želi nas vratiti tamo gdje je važno - sebi samima. Spor život uspješnost vidi u prevladavanju kvalitete nad kvantitetom, u životu s namjerom, u životu koji je svjestan i promišljen. Usvojiti sporiji način razmišljanja znači isključiti se s autopilota i napraviti prostor za razmišljanje i samosvijest.

Sporo življenje način je razmišljanja kojim se fokusiramo na smisleniji i svjesniji životni stil koji je u skladu s onim što pojedinac najviše cijeni u životu. To znači raditi sve pravom brzinom. Umjesto težnje da se stvari rade brže, sporo kretanje se usredotočuje na to da se stvari rade bolje. Često to znači usporiti, raditi manje i dati prioritet stvarima koje su nam najvažnije, te otpuštanje onih koje nam nisu nužne i ne pridonose našoj dobrobiti, objašnjeno je na stranici posvećenoj ovom sve popularnijem pokretu.

Povijest pokreta sporog življenja ima svoje korijene u načinu na koji se hranimo

Slow living je dio šireg slow pokreta koji je započeo 1980-ih u Italiji. Suočen s otvaranjem McDonald’sa u srcu Rima, Carlo Petrini i grupa aktivista osnovali su Slow Food, pokret kojem je u cilju zaštititi regionalnu tradiciju prehrane. Pokret slow food sada ima pristaše u više od 150 zemalja i nastavlja štititi gastronomske tradicije, promiče pravednu plaću za proizvođače, potiče uživanje u kvalitetnoj hrani i bavi se aktivnostima oko održivosti.

Carl Honoré, jedan od najpoznatijih autora i govornika o sporom pokretu, pomogao je da koncept sporog življenja prijeđe u mainstream 2004. godine objavljivanjem knjige In Praise of Slowness (Pohvala sporosti). Honoré istražuje kako je Slow Food pokrenuo širi pokret usporenog življenja, pri čemu se "slow" sada primjenjuje na druga područja života koja su doživjela veliko ubrzanje, uključujući posao, roditeljstvo i slobodno vrijeme.

Otkako je knjiga objavljena, brzina kojom živimo samo je rasla, ali s njome i svijest o pokretu sporog življenja. Danas su sporo putovanje, spora moda, spora kondicija, sporo vrtlarstvo, spori interijeri, sporo dizajniranje, sporo razmišljanje, spore vijesti i spor rad primjeri daljnjih izdanaka pokreta sporog življenja. Sve više i više ljudi priznaje da brže nije uvijek bolje.

Uobičajene zablude o sporom življenju

Pokret sporog življenja neupućeni obično miješaju s lijenosti ili neproduktivnosti, međutim to ni blizu nije slučaj. Zaovornik sporog života Carl Honoré često spominje razliku između "dobrog sporo" i "lošeg sporo". Razlika je u tome što se "dobro sporo" odnosi na svjesno usporavanje kako bismo obavili stvari pravom brzinom i postigli bolji ishod, dok "loše sporo" može biti nešto što nije u našim rukama, poput dugačkog reda ili prometne gužve. S druge strane, tu su i "dobro brzo" i "loše brzo". Brzina može biti uzbudljiva i stimulirajuća u pravim okolnostima, ali žuriti kroz život, samo preletjeti površinu, sasvim je suprotno. Jedna od najvećih pogrešnih predodžbi pokreta sporog življenja je ta da sugerira da sve radimo sporo i time neefikasno. No, zapravo, radi se jednostavno o usporavanju kako bismo isključili stanje autopilota u kojem se često nalazimo i ne razmišljamo o tome što jedemo, radimo, čitamo... Sporo življenje nam daje prostor za određivanje prioriteta, a zatim dodjeljivanje dovoljne količine vremena svakom zadatku ili aktivnosti.

Spor život nije u suprotnosti s uspjehom ili produktivnošću. Umjesto toga, radi se o tome da živimo u skladu s vlastitom idejom uspjeha i dajemo prioriteta onome što je nama najvažnije. I konačno, sporo življenje nije brzo rješenje, to je promjena načina razmišljanja za koju je potrebno vrijeme i koja će se stalno mijenjati kako se ono što ti je najvažnije mijenja. Kao što Brooke McAlary piše u svojoj knjizi SLOW: ''Ovo nije utrka sa startnom i ciljnom linijom. Ovo je sporo, nesavršeno, namjerno i razvija se.''

Ukoliko te i samu zainteresirao ovaj koncept i o njemu želiš znati više, danas o temi sporog življenja postoji već podosta literature, podcasta i TED talkova. Carl Honoré vodeći je glas o sporom pokretu i jedno je od prvih imena koje treba potražiti kada odlučiš zaroniti u povijest i koncept usporavanja. Huffington Post nazvao je Honoréa "neslužbenim kumom rastućeg kulturnog pomaka prema usporavanju", a njegov popularni TED Talk uvest će te u svijet sporijeg, ali kvalitetnijeg življenja.