Zanimljivo...
Znate li što se događa s odjećom slavnih nakon crvenog tepiha?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Svaki put kad slavna osoba pozira na crvenom tepihu, bezbrojni fotoaparati bljeskaju, zauvijek ovjekovječujući njihovu odjeću, čuvajući stotine ili čak tisuće sati koje su bile potrebne za njeno stvaranje.
Dodjela Zlatnih globusa u nedjelju navečer nije bila ništa drugačija, Zendaya je kanalizirala stari holivudski glamur u Louis Vuitton haljini boje šafrana, Angelina Jolie nosila je blistavu McQueen haljinu s kristalnim lancem, a Tilda Swinton nosila Chanelov sako s vezom po mjeri, prenosi CNN.
Reklo bi se da takva odjeća za crveni tepih ima dug život jer se dijeli po društvenim mrežama, te ima veliku pažnju influencera i novinara. No stvarna životna sudbina samih odjevnih predmeta manje je poznata. Što se događa s njima nakon trenutka slave na crvenom tepihu?
Život odjeće nakon crvenog tepiha može poprimiti mnogo različitih oblika — neka se čuva u skladištu, neka se izlaže na izložbama, neka se plasira na otvoreno tržište i prodaje se na aukciji, a neku kupuju slavne osobe koje ih nose. Povremeno neki ne prežive ni noć.
Tijekom posljednja dva desetljeća odjeća koju su nosile slavne osobe na događajima na crvenom tepihu izazivala je sve više pozornosti, a samim time i značaja, rekla je Lucy Bishop, stručnjakinja za torbe i modu u aukcijskoj kući Sotheby's.
Ona ističe Diorovu vezenu haljinu koju je dizajnirao John Galliano i koju je nosila Nicole Kidman na dodjeli Oscara 1997. kao jednu od najranijih prekretnica koja je "promijenila putanju odijevanja za crveni tepih", signalizirajući početak stvaranja partnerstva modnih kuća sa slavnim osobama gdje su ih službeno odijevali za crveni tepih.
"Prije to nije bilo tako formalno partnerstvo", rekla je za CNN.
"Oni dani kad je haljina bila spakirana i zaboravljena dugi niz godina te ponovno otkrivena, nažalost su nestali", dodala je Bishop. "Sada, često kada se haljina nosi na crvenom tepihu, obično se napravi plan gdje će ta haljina kasnije završiti."
Većinu vremena za ovaj plan odgovorne su modne kuće jer često posjeduju odjeću za crveni tepih koju su same dizajnirale, iako nekoliko slavnih osoba nabavlja posebne haljine za sebe.
Kim Kardashian rekla je za Vogue u svibnju da je sve svoje odjevne kombinacije za Met Gala "sačuvala" u svom ormaru, osim kultne haljine Marilyn Monroe koju je nosila prije dvije godine prije nego što ju je vratila Ripley's Believe It or Not!, koji ju je posudio nju za događaj.
Slično, Zendaya je kupila crnu taft haljinu Givenchy by Galliano iz 1996. koju je nosila na prošlogodišnjoj Met Gali, rekao je njezin stilist u intervjuu .
Prva stvar koja se dogodi odjeći za crveni tepih nakon događaja je proces čišćenja, rekla je Sarah Scaturro. Osoba koja nosi tu odjeću "možda ima losione za tijelo, ulja, parfeme, šminku, pa čak i ako to ne vidite odmah... s vremenom, ti materijali i mrlje zapravo mogu početi oksidirati i počet će mijenjati boju tkanina, a možda čak i tekstura”, rekla je za CNN.
Obično taj proces uključuje suho čišćenje, ali ponekad može uključivati mokro čišćenje ili jednostavno usisavanje i četkanje odjevnog predmeta, ako je sve drugo nemoguće, dodao je Scaturro.
Nakon što se odjeća očisti, gotovo uvijek završi u specijaliziranom skladištu — poput arhive modne kuće ili privatnog, poput onog Julie Ann Clauss, osnivačice The Wardrobea, studija za arhiviranje i skladištenje.
Odjevni predmeti ovdje ostaju godinama, pomno održavani i čuvani, a odlaze samo ako su odabrani za izložbe ili za ponovno nošenje - što je sve češća praksa s porastom vintage mode na crvenom tepihu.
Pročitajte još
"To zapravo ovisi od slučaja do slučaja o tome kako se svaka pojedina stavka pohranjuje,” rekla je. “Dakle, neke stvari vise, neke stvari su zapakirane, a neke stvari moraju biti montirane, što znači da su na lutki jer te su stvari dizajnirane da se nose. Oni zapravo nisu dizajnirani da vise ili da leže ravno."
Neki odlaze na neko vrijeme ako su odabrani za izložbe, kao prošle godine kada je britanska palača Kensington bila domaćin izložbe "Crown to Couture".
Tako ta odjeća postaje poput umjetničkih djela, njihova izrada ostaje sačuvana i ljudi joj se dive izdaleka. To više nije odjeća već eksponati i artefakti koje će proučavati neki budući povjesničar.