Štetne su
Ako želite da vaša djeca imaju visoko samopoštovanje, oprostite se od ovih 6 navika
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Također, jedna ste od dvije najvažnije osobe u njegovom životu te morate biti spremni na to da će se vaše dijete ugledati na vas, prenosi Hack Spirit.
Psiholozi ističu da se visoko samopouzdanje ne događa slučajno; to je ukorijenjeno u tome kako njegujete svoje dijete tijekom njegovih najupečatljivijih godina života... i koliko ste nježni i brižni u tom procesu.
U ovom članku ću vas provesti kroz navike kojih se morate odreći ako želite da vaša djeca imaju zdravu razinu samopoštovanja.
1. Stalna kritika
Greške su dio života. Stoga biste trebali dopustiti svojoj djeci da pogriješe i ponovno se probuditi s povjerenjem, umjesto da ih osuđujete, kao da je to što su pogriješili trajni dio njihove osobnosti.
Odrastao sam u glasnoj, drskoj, emocionalno neinteligentnoj obitelji. Naravno, možda su me voljeli, ali nisu se uvijek tako ponašali. Često su me kritizirali zbog malih grešaka, koje su na kraju narušile moje samopoštovanje kao mladog, osjetljivog djeteta.
Nažalost, ove su me emocionalne rane kočile tijekom mojih zrelih godina. Čak i danas, povremeno se još uvijek dvoumim i oklijevam, što je utjecalo na moje profesionalne i osobne prilike.
Praktički se svaki dan moram boriti s ovom prirodom koja sumnja u sebe. I premda im to ne zamjeram (tada su bila drugačija vremena), često pomislim da bih ja danas bio sasvim druga osoba, samo da su bili konstruktivniji umjesto kritični.
2. Uspoređivanje s drugima
Postoji nekoliko bržih načina da se dijete osjeća inferiornim od usporedbe s drugima, osobito s vršnjacima ili braćom i sestrama.
Možda imate izuzetno uspješnog, akademski briljantnog ili vrlo zgodnog brata ili sestru i odrasli ste slušajući o tome koliko su sjajni gotovo svakodnevno, dok ste se osjećali kao da tu ne pripadate.
U srednjim sam tridesetima i stoga su mnogi moji prijatelji sada roditelji, mnogi s više djece. Najbolji roditelji među mojim prijateljima su oni koji svu svoju djecu tretiraju jednako, trudeći se da se svako osjeća posebno i jedinstveno.
Ne uspoređuju jedno dijete s ostalima i ne ističu razliku u njihovim sposobnostima ili izgledu. Umjesto toga, slavit će jedinstvene kvalitete i postignuća svoje djece, pri tom ih voleći više od svega.
3. Pretjerana zaštita
Shvaćam, želite zaštititi svoje dijete i želite ublažiti njegove šanse za neuspjeh ili opasnost u životu. Ali u jednom ih trenutku morate početi poštovati kao autonomna ljudska bića, a ne kao bespomoćne ovisne osobe.
Ako ih beskonačno mazite i pružate im utočište, ometate njihov rast i izazivate ljutnju. Želite odgajati djecu koja se mogu sama zauzeti za sebe, koja su otporna, odvažna i moćna, a ne uvijek uplašena.
Ne želite odgajati dijete koje se toliko boji izazova ili neuspjeha da nikada neće pokušati... samo da bi kasnije požalilo.
Nakon što dopustite svom djetetu da se suoči s poteškoćama i uči iz njih, očekujte da će se dogoditi dobre stvari.
4. Nedostatak pohvala
Riječi potvrde puno pomažu djetetu u godinama u kojima se formira. Naravno, općenito, djela mogu govoriti više od riječi... ali kad si dijete, riječi su važne.
Učinite da se vaše dijete osjeća posebnim, priznavanjem njihovih napora i postignuća, bez obzira na to koliko su velika ili mala.
Ispravite ih kada pretjeraju i ponudite iskrenu pohvalu kada to zasluže. Uravnotežen roditeljski pristup puno će doprinijeti vašem samopouzdanju i samopouzdanju vašeg djeteta.
5. Ignoriranje njihovih mišljenja
Kao što je spomenuto, odrastao sam u glasnoj obitelji. Ako niste govorili dovoljno glasno, vaš se glas nije čuo. Budući da sam bio osjetljivo dijete, odrastao sam s osjećajem da me nitko ne čuje.
U srcu sam znao da imam misli i osjećaje koji su važni, ali moja obitelj nije vidjela da se tako osjećam. Umjesto da sam odrastao osjećajući se viđenim, umirenim i shvaćenim ozbiljno, redovito sam se osjećao prilično nevažnim.
Čak sam i u društvu bio sklon ponašati se pretjerano ponizno... i to je ostalo kao dio mene i sada kad sam odrasla osoba.
6. Korištenje negativnih oznaka
Kao roditelj, vi ste odrasla osoba, vi ste zreli, vi ste uzor. Trebali biste prihvatiti tu ulogu i uvijek se tako ponašati.
Nazivati svoje dijete imenima poput "lijeni" ili "glupi" ili bilo što drugo može biti nevjerojatno štetno, jer dolazi od nekoga na koga bi se trebali ugledati. Dakle, kada ste sa svojim djetetom, uvijek razmislite prije nego što nemarno kažete nešto što ne mislite.
Da, važno je pozabaviti se i ispraviti loše navike... ali kada to učinite, usredotočite se na ponašanje, a ne na osobu.
