Blagdansko vrijeme u drugačijem okruženju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kraj godine donosi posebnu čar i radost u obitelji i njihove domove i vjerojatno je ovo omiljeno razdoblje za svu djecu, no što je s djecom bez roditeljskog staranja?

Iz JU Dječji dom Mostar, jedan od domova na spisku Bljeskove akcije "Daruj radost", kažu kako su želje s njihovog spiska u rekordnom roku bile ispunjene, pokloni na vrijeme stigli i naravno radost je ogromna!

"Želim se zahvaliti idejnom kreatoru akcije, ali i svima koji su sudjelovali i učinili ovo doba godine posebnim", kaže Dalila Demirović, predsjednica JU Dječji dom Mostar.

Nezbrinuta djeca širom BiH

Prema zadnjoj analizi koja je raspoloživa za širu javnost iz 2022. godine, iz SOS Dječja sela BiH navode broj od ukupno 1387 nezbrinute djece.

Glavni razlozi ulaska djece u sistem javnog zbrinjavanja na osnovu kojih centri za socijalni rad donose odluku su zanemarivanje djece, zlostavljanje, smrt roditelja, bolest i/ili posebne potrebe jednog ili oba roditelja, uključujući alkoholizam i narkomaniju, bolest i/ili smetnje u fizičkom ili psihičkom razvoju djeteta, veliki broj djece u porodici, neriješeno stambeno pitanje, nezaposlenost, nasilje u porodici, promiskuitet roditelja, odlazak roditelja u zatvor, uz sveprisutno siromaštvo.

“Dug boravak u sistemu socijalne zaštite, posebno u institucijama, ne podržava razvoj samostalnosti i razvijanje životnih vještina, što kod mladih koji su pred sticanjem punoljetstva izaziva niz psiholoških, zdravstvenih, socijalnih i drugih problema, najčešće zbog nespremnosti i straha od života koji ih čeka van institucije” ističu iz SOS Dječja sela BiH.

Dječji dom, hraniteljske obitelji i posvajanje

U Dječjem domu u Mostaru trenutno boravi 37 djece, od kojih najmlađe ima godinu i pol, a najstarije 22 godine, no ta se brojka stalno mijenja.

“Ne dolaze sva djeca u naš dom kako bi ostala godinama. Jako često borave privremeno, ako je socijalna služba procijenila da situacija u njihovoj obitelji nije dobra za njih. Tijekom njihovog boravka ovdje, socijalni radnici rade s njihovim obiteljima, kako bi stvorili okruženje povoljno za djete, nakon toga se djeca vraćaju u svoje domove”, objasnila nam je Demirović.

No nažalost, iako je ovo najbolji ishod za djecu, nije i najčešća situacija.

Na osnovu dostupnih podataka o dužini boravka djeteta u javnoj brizi, može se zaključiti, kako djeca koja jednom uđu u sistem alternativnog zbrinjavanja ostaju u njemu veoma dugo te da se  tek mali broj djece se vraća roditeljima, srodnicima ili bude usvojeno.

Pored institucionalnog smještaja, smatra se kako su boravak u hraniteljskoj obitelji ili posvojenje adekvatniji oblici smještaja za djecu bez roditeljskog staranja.

Sam postupak usvojenja traje duže u odnosu na smještaj djeteta u hraniteljstvu porodicu koja pruža servis porodičnog oblika brige do trenutka prestanka razloga zbog kojeg je dijete smješteno u hraniteljsku brigu.

S druge strane, posvojenke je oblik dugotrajne brige tijekom čijeg procesa usvojeno dijete uživa sva prava biološkog djeteta porodice koja ga usvaja. Proces usvojenja samim time traje duže u odnosu na proces smještaja djeteta u hraniteljsku obitelj tijekom čijeg se smještaja djetetu ne mijenja identitet i čiji je zakonski staratelj organ starateljstva centra za socijalni rad. 

No posvanje, koje je samo od sebe vrlo zahtjevno, dodatno je otežano kompliciranom administracijom.

“Možda i najveći problem pri posvajanju djece je činjenica da institucije nisu međusobno povezane, čak ni na entitetskoj razini. Tako socijalne službe, kada ispred sebe imaju par koji želi posvojiti dijete, imaju na raspolaganju samo informacije iz svoje županije/kantona, ali ne i iz cijele BiH ili barem Federacije”, kaže Demirović.

Preventivne mjere

Iako na sreću jako često čujemo i za pozitivne primjere, ipak su biološki roditelji i blagostanje u primarnoj obitelji najbolji smještaj za svako dijete, gdje ono treba osjećati sigurnost i razumijevanje.

Stoga je potrebno osigurati razvoj postojećih i uspostavljanje novi preventivnih socijalnih usluga u zajednici čiji je primarni cilj preveniranje razdvajanja djece od porodice porijekla.

SOS Dječija sela u BiH implementiraju Program jačanja obitelji od 2008. godine s primarnim ciljem eliminacije svih uočenih rizika porodice kod koje bi moglo doći do izuzimanja ili napuštanja djeteta.

“Uz posredstvo centara za socijalni rad, koji stručnom procjenom okarakteriziraju porodice koje su u riziku od razdvajanja djece od svojih porodica porijekla, kroz holistički pristup intenzivno pružamo stručnu, nematerijalnu i materijalnu podršku takvoj porodici, te zajedno sa svakim članom porodice radimo na eliminaciji svih rizikofaktora koji mogu uticati na razdvajanje djeteta ili djece od svoje obitelji”, navode iz SOS Dječja sela BiH.

Velik broj obitelji su prošle ovaj program, koji se sprovodi u različitim dijelovima BiH, a rezultati pokazuju kako više od 75% obitelji iz programa izlaze kao samostalne i funkcionalne obitelji koje centri za socijalni rad više ne tretiraju kao obitelji u riziku.