Ponosni Kovačić: "Izabel skidam kapu, to može shvatiti samo onaj tko je to doživio"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U velikom razgovoru za Sportske novosti, Mateo Kovačič progovorio je o prekrasnim obiteljskim danima.

Imate razlog zadovoljstvu što se tiče karijere, ali kad život donese novu sreću u obitelji, sve je u toj godini drugačije obasjano?

"Ah, neusporedivo je s ičime emocija kad vidiš rođenje svog djeteta. Kod rođenja Ivana prije četiri godine nisam bio prisutan iz objektivnih medicinskih razloga. Ovaj put sam uz suprugu bio na porodu i svjedočio nečemu što može shvatiti samo onaj koji je takvo iskustvo doživio. Mojoj supruzi Izabel skidam kapu kako je sve to hrabro izdržala te bila svima nama u obitelji snaga.

Luna je prekrasno stvorenje, dva mjeseca kasnije ona se samo smije. Sin Ivan je u početku bio malo rezerviran, ali ubrzo je preuzeo ulogu starijeg brata i zaštitnički se postavlja. Svi problemi koji mogu doći u poslu, kao recimo u nogometu kad ti ne ide, ili bilo što drugo, sve to gubi snagu u trenutku kad dođem kući i vidim taj dječji osmijeh i privrženost.

Supruga i ja smo presretni roditelji, osjećamo se blagoslovljeni takvim emocijama i roditeljstvo smatram najvećim dosegom kojeg možemo dohvatiti. I najvećom odgovornosti da tim malim fantastičnim bićima osiguramo ljubav i toplo obiteljsko okruženje u kojem će bezbrižno rasti i stjecati temeljne vrijednosti za ono vrijeme kada se budu osamostalila".

Život u Manchesteru...?

"Za nas odličan. Iznad očekivanja. Ok, pada više kiše nego u Londonu, ali supruga je odrastala u Švicarskoj, ja u Austriji, nisu to bile baš sunčane oaze, ha, ha... Ovdje nam je mirnije nego u Londonu, gdje smo bili u gradu, u vrevi. Imamo kuću izvan grada, idemo tek u šetnje i praktično smo stalno unutar doma te uživamo svoje zajedničko vrijeme. Kako sam puno zauzet treninzima i putovanjima, koristim svaki trenutak da budemo zajedno u kvalitetno provedenom vremenu, a ne da gledam televiziju, vrtim mobitel i slično".

Božić će biti više radan nego svečan obzirom na utakmice?

"Naše su tradicije bile ići na polnoćku, na Božić na misu i potom obiteljski ručak. Ovaj put biti ćemo više kući jer ćemo supruga i ja biti sami sa djecom. Njeni i moji iz obitelji bili su u proteklih dva mjeseca više tu, pružili podršku i pomoć sve što treba. Imaju i oni svoje obveze. Nas četiri ćemo biti zajedno i zahvaljujući ženi koja sve to odlično posloži, pokriti ćemo sve moje obveze a opet uživati u obiteljskoj intimi u najljepšem prazniku".

Želje za 2025?

"Želim sebi i mojima ono što želim svima, ono najvažnije, zdravlje, mir i dobro".