Savjeti za roditelje
Što trebate znati ako vaše dijete pokazuje nasilničko ponašanje?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ako vas nazovu iz škole vašeg djeteta i kažu vam da vaše dijete maltretira drugu djecu, ako vam drugi roditelji prigovaraju da vaše dijete maltretira njihovo dijete ili ako primijetite da se vaše dijete stalno tuče... duboko udahnite i priznajte da vaše dijete ima problem.
Mnogi će roditelji zauzeti obrambeni stav ili će smatrati da su drugi zli prema njihovom djetetu, prenosi Stomp Out Bullying. Potreban je hrabar i roditelj otvorenog uma da shvati da njegovo dijete ima problem i da mu treba pomoć.
Roditelji mogu misliti da nema problema - da je to samo malo zadirkivanje ili da je prirodno da se djeca međusobno svađaju. Sve optužbe za zlostavljanje shvatite ozbiljno. Ono što se vama može činiti prirodnim može uvelike štetiti drugima.
Shvatite to ozbiljno. Ne tretirajte zlostavljanje kao fazu kroz koju vaše dijete prolazi. Postoje dugotrajni učinci na agresivno dijete, ponekad čak i više nego na drugo dijete koje je povrijeđeno. Nasilnici koji odrastu s istim ponašanjem mogu doživjeti mnoge ozbiljne probleme kasnije u životu.
To ne znači da dijete koje je zlostavljano neće imati dugotrajne posljedice, ali uz pomoć vršnjaka, škole i roditelja, kao i moguću terapiju, žrtva može pozitivnije sagledati svoje bolno iskustvo i krenuti dalje, ne dopuštajući iskustvu da definira tko su.
Komunikacija je ključna. Razgovarajte sa svojim djetetom kako biste saznali zašto zlostavlja. Djeca često zlostavljaju kada se osjećaju tužno, ljuto, usamljeno ili nesigurno, a mnogo puta velike promjene kod kuće ili u školi mogu izazvati te osjećaje.
Učite empatiju kod kuće. Razgovarajte sa svojim djetetom o tome kako se osjeća netko tko je zlostavljan.
Pitajte učitelja ili školskog savjetnika susreće li se vaše dijete s bilo kakvim problemima u školi, na primjer ako se vaše dijete bori s određenim predmetom ili ima poteškoća u sklapanju prijateljstva. Pitajte ih za savjet o tome kako vi i vaše dijete možete riješiti problem.
Zapitajte se maltretira li netko kod kuće vaše dijete. Roditelj, član obitelji ili neka druga odrasla osoba često maltretira djecu koja zlostavljaju.
Sjednite i razgovarajte sa svojim djetetom. Recite im da su škola ili drugi roditelji prijavili njihovo agresivno ponašanje, da ih volite bez obzira na sve, da se njihovo ponašanje mora promijeniti te da podržavate školsko kažnjavanje i da nećete tolerirati takvo ponašanje.
Objasnite da nasilje u bilo kojem obliku uzrokuje bol drugima. Dajte im do znanja da su nazivanje pogrdnim imenima, zadirkivanje, udaranje, guranje, pokretanje ili širenje glasina, internetsko zlostavljanje i svi drugi oblici zlostavljanja pogrešno i neprihvatljivo ponašanje.
Dajte djetetu do znanja da ćete mu pomoći da promijeni ponašanje i ispravi situaciju. Pitajte ih što oni misle da se mora promijeniti da bi se oni promijenili?
Ovisno o dobi djeteta, ono možda ne zna ništa bolje. Posebno maloj djeci treba reći da nije prihvatljivo povrijediti drugo dijete.
Nakon što ste o tome temeljito porazgovarali sa svojim djetetom, sastanite se s njihovim učiteljem. Poslušajte učiteljevu perspektivu bez osuđivanja.
Recite učitelju da ste voljni surađivati sa školom kako biste spriječili svoje dijete da zlostavlja. Važno je reći učitelju ako možda imate obiteljskih problema.
Pročitajte još
Vašem djetetu može biti potrebno dodatno savjetovanje. Pomoći će im da se nauče ponašati drugačije, prihvatiti odgovornost za svoje postupke i naučiti ih kako razviti krivnju, kao i naučiti kako formirati kohezivne odnose.
Kroz modifikaciju ponašanja i kognitivnu bihevioralnu terapiju i bilo koje druge okolnosti koje mogu utjecati na ponašanje djeteta, može se raditi na odgoju ljubaznijeg i empatičnijeg djeteta.
Neophodno je naučiti dijete da:
- Poboljša komunikaciju s drugima
- Naučite djecu kako se nositi sa strahovima
- Kako se suočiti i izazvati destruktivne misli
- Poboljšajte samopoštovanje
- Identificirajte pozitivne mehanizme suočavanja
- Promijenite negativne misli
Osim toga, empatiju je potrebno učiti kod kuće i u školi. Ako dijete nije empatično, kako možemo očekivati da brine o drugima i njihovim osjećajima? Škole bi također trebale raditi sve u njihovoj moći da što više naglase važnost empatije za sve učenike.
