2. dio
Rebecca Davis: Mostar je nevjerojatan!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kada sam prvi puta došla u Bosnu i Hercegovinu (BiH), gotovo svaka osoba s koju sam srela rekla mi je da moram posjetiti Mostar. Naravno, već sam bila prezauzeta poslovnim obvezama u Brčko Distriktu pa sam morala napustiti BiH bez tog posjeta. Dvije godine kasnije, našla sam se ponovno u BiH i u sred Mostara.
Sada shvaćam zašto su mi svi govorili da posjetim ovaj grad… jednostavno je nevjerojatan.
Neki ljudi vole ovaj grad je jer prelijep, drugi jer je zanimljiv, a treći zbog povjesnih značajki i ljudi. Za mene, Mostar je sve navedeno i ne mogu se sjetiti ni jednog grada bilo gdje u svijetu koji sliči ovome. Smatram da bi stranac mogao živjeti ovdje jako dugo, a i dalje svakodnevno učiti i iskusiti nešto novo o Mostaru. Zato je toliko zadovoljstvo biti angažirana u Mostarskom program koji čini partnerstvo među Američkom organizacijom i lokalnom udrugom RINGO Mostar.
Moja organizacija, Rebecca Davis Dance Company (RDDC) je radila u BiH ali je ovo naš prvi program u Mostaru. Nakon što smo prošli Travanj upoznali Tanju Raič Tarčuki, Predsjednicu RINGA, postali smo jako željni da istražimo mogućnosti društvene razmjene znanja. Tanja, vedra i poduzetna mlada žena, 2008. godine je suosnovala RINGO kako bi promovirala angažiranost mladih u društvu i kulturi grada Mostara. Uz Tanjino opsežno znanje o svim aspektima Mostarskog življenja, naše organizacije su spojile snage kako bismo razvili petotjedni program profesionalnih plesnih radionica otvorenih za sve mlade ljude. Program će službeno početi 05.09.2011.
Nažalost, Mostar je u svijetu obilježen stereotipom da je podjeljen grad. To se odnosi na zemljopisni ali opis ljudi. Ipak, jedan od prvih komentara koji mi je jedna mlada polaznica našeg programa rekla, jasno aludirajući na to koliko međunarodna zajednica – kao i ja osobno – moramo učiti, rekla je: “Mostar je sada grad gdje ljudi žele živjeti zajedno. Mi nismo više toliko podjeljeni koliko nas pokušavaju uvjeriti da jesmo.” Možda tijekom sljedećih tjedana, budem u mogućnosti dublje istražiti tu izjavu sa svim našim mladim, kreativnim polaznicima koji se čine da imaju potrebu izraziti svoje misli I ciljeve kroz ples.
Tijekom moje prve noći ovdje, nisam mislila na Stari most, crkvena zvona ili islamski poziv na molitvu… Umjesto toga, mislila sam na dječiji smijeh, pjesmu i ples – nešto što se događa ovje kao I u cijelom svijetu, jer je to jednostavno u prirodi ljudskog duha.