Zrak u Mostaru trenutno zagađeniji od sarajevskog!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sigurno ste primijetili kako je već nekoliko dana zrak u Mostaru, u najmanju ruku, smrdljiv i "težak". Nažalost, oko i nos vas ne varaju.

Naime, sada službeno znamo da je zrak u Mostaru danas bio četverostuko opasniji od onog u Sarajevu. I trenutno, u 21 sati, prema podacima portala Purpleair.com zrak u Mostaru je nezdrav (unhealthy), a razina nezdravih čestica iznosi 330 PM 2.5.

Na toj razini treba izbjegavati dulji boravak na otvorenom prostoru, te da su posebice ugrožene osjetljive skupine i osobe sa zdravstvenim tegobama.

Mostar muku muči već duži niz vremena s deponijom Uborak, muči i sa smećem, a u ponedjeljak je objavljen i izvještaj Ocjene zdravstvenog stanja stanovništva za 2018. godinu koji, između ostalog, kaže da je stopa mortaliteta dojenčadi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je 14 promila.

Što se tiče vode, u izvještaju je navedeno kako se zbog nedostatka suvremene opreme ne kontroliraju parametri kao što su pesticidi, fenoli, mineralna ulja i neki teški metali.

Kako smo pisali prošli tjedan Mostar od 2010. posjeduje mjernu stanicu za kvalitetu zraka. Smještena je na krovu Fakulteta prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti, ali podaci o kvaliteti zraka nisu dostupni građanima.

No prema prognozama, tijekom srijede i u četvrtak očekuje promjena vremena i poboljšanje kvalitete zraka.

Što su zapravo PM2,5 čestice?

Takozvane lebdeće čestice su složena kombinacija različitih organskih i anorganskih tvari i sadrže sulfate, nitrate, amonijak, neke kristale, morsku sol, metalne okside, vodikove ione i vodu.

PM2,5 ili fine čestice su one koje su puno opasnije jer su manje od 2,5 μm pa lakše i dublje mogu prodrijeti u organizam. One nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva (ispušni plinovi iz automobila, grijanje na drva ili ugljen i sl.), a sastoje se uglavnom od sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i elementarnog ugljika, teških metala, poput olova, mangana, bakra, kadmija, cinka, nikla, vanadija i kroma). Njihov je promjer otprilike 3 posto promjera dlake kose, a kad njihova koncentracija poraste više od dopuštenih 25 μg/m3 u kalendarskoj godini i kad prodru duboko u pluća, mogu uzrokovati niz problema, od otežanog disanja do peckanja očiju.

PM2,5 čestice su opasnije već zbog činjenice da su vrlo male i lagane pa se duže zadržavaju u zraku od PM10, a time se povećava i rizik da ih udahnemo u pluća. Također, zbog toga što su tako male, mogu proći kroz nos i grlo te ući duboko u pluća sve do plućnih alveola, a potom i do krvotoka. Brojna su istraživanja pokazala da postoji uska veza između izloženosti PM2,5 i prerane smrti od srčanih i krvožilnih te od plućnih bolesti, a mogu dovesti i do pogoršanja već postojećih kroničnih bolesti, poput astme, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava.

Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Journal of the American Medical Association pokazalo je da dugotrajna izloženost česticama PM2,5 može dovesti do taloženja plaka u arterijama te stvaranja upalnog procesa i smanjenja elastičnosti žila, a to u konačnici može dovesti do srčanog ili moždanog udara.

Autori istraživanja su utvrdili da povećanje koncentracije finih čestica u zraku za svakih 10 mikrograma po metru kubnom ( μg/m3) donosi 8 posto povećan rizik smrtnosti uzrokovanih srčanim ili plućnim bolestima ili rakom pluća. Američko udruženje za zdravlje srca također je upozorilo o štetnosti PM2,5 na zdravlje srca navodeći da izloženost finim česticama u trajanju od nekoliko sati do nekoliko tjedana može izazvati razvoj kardiovaskularnih bolesti, dok dugotrajnija izloženost, primjerice od nekoliko godina, povećava smrtnost od tih bolesti i smanjuje životni vijek populacije za nekoliko mjeseci do čak nekoliko godina.