Veliko prometno zagađenje može utjecati na razvoj dječjeg mozga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Visoki stupanj izloženosti prometnom zagađenju zraka u ranoj dobi može rezultirati strukturnim promjenama mozga, pokazuje novo istraživanje.

Snimke mozga 12-godišnje djece pokazalo je smanjenu debljinu moždane kore i smanjeni volumen sive tvari kod onih koji su u prvoj godini života živjeli na udaljenosti manjoj od 400 metara od velikih prometnica, prema radu objavljenom u medicinskom časopisu PLoS ONE.

“Poruka koju se može izvući jest da je važna kvaliteta zraka koji udišemo, posebno za našu djecu”, kaže voditelj istraživanja Travis Beckwith iz dječje bolnice Cincinnati u Ohaju.

Tanja kora i manje sive moždane tvari može sugerirati da je na raspolaganju manje moždanih stanica i manje veza u mozgu, kaže Beckwith.

“To, zauzvrat, može izmijeniti ili oštetiti funkciju, ovisno o tome gdje je (u mozgu) promjena smještena i gdje se događa”, dodaje Beckwith.

“Pitanje na koje još nismo odgovorili je znače li ti rezultati da se mozak ne razvija odgovarajuće ili znači da stanice mozga odumiru zbog izloženosti. Ako se radi o razvojnom problemu moguće je da se mozak može premrežiti sam i to kompenzirati. Ako postojeće stanice odumru promjena funkcije može biti izraženija i moguće trajna”, prenosi Hina.

Čini se da su najpogođenija područja mozga primarni motorni i senzorni korteks, kaže Beckwith. “Primarni motorni korteks odgovoran je za planiranje naših pokreta i izvedbu tih pokreta”, objašnjava on. “Primarni senzorni korteks uključen je u taktilne osjete primjerice određivanje kakve su stvari na opip, osjet temperature ili vibracije kao i identificiranje predmeta opipom”.

Mali mozak koji je zadužen za mnogo finog kalibriranja u kontroli motorike i koji igra ulogu u reguliranju emocija i ponašanja također je uvelike pogođen, kaže Beckwith.

Kako bi detaljnije proučili mogući utjecaj zagađenja zraka koji je posljedica gustog prometa Beckwith i njegov tim napravili su snimke magnetskom rezonancom 135 djece koja su sudjelovala u većem dugoročnom projektu proučavanja alergija i zagađenja.

Tom osnovnom studijom bile su obuhvaćene obitelji s djecom mlađom od šest mjeseci kako bi se proučili zdravstveni učinci izlaganja zagađenju zraka u ranom djetinjstvu.

Djeca su dolazila na preglede u kliniku s 1, 2, 3, 4, 7 i 12 godina kada su roditelji ispunjavali i upitnike o zdravlju, uvjetima života. S 12 godina djeci je testirana sposobnost čitanja, mentalnog zdravlja, inteligencija, i drugi razvojni pokazatelji, a snimljen je i mozak magnetskom rezonancom.

Razina zagađenja određena je na temelju podataka iz mreže  27 mjernih stanica u Cincinnatiju koje prate kvalitetu zraka.

U okviru studije Beckwith i njegov tim usporedili su rezultate djece koja su u prvoj godini života živjela u najzagađenijim dijelovima grada s onima u najmanje zagađenim dijelovima grada.

Nakon što su uzeli u obzir druge faktore koji su mogli utjecati na razvoj mozga znanstvenici su utvrdili da su djeca izložena najvećim razinama zagađenja imala tanju moždanu koru u odnosu na onu koja su bila izložena mnogo manjem zagađenju.

Novo otkriće potvrđuje ono što je u ranijim istraživanjima zapaženo, kaže Darby Jack sa sveučilišta Columbia u New Yorku.  On dodaje da su druga istraživanja utvrdila da djeca izložena najvećim razinama zagađenja imaju slabije rezultate na standardiziranim testovima.