Balkanska tolerancija na agresivnost: Psihologinja Danijela Ostojić otkriva duboke korijene problema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U posljednjim godinama, osobito nakon pandemije i izolacije koja je uslijedila, raste interes za mentalno zdravlje, a potreba za psiholozima i psihoterapeutima postaje sve očiglednija. I dok je u razvijenim zemljama već odavno normalno da, "kao što odeš zubaru kad te boli zub, odeš psihijatru kad te boli <duša>", u našoj zemlji ovaj narativ tek počinje dobivati na važnosti.

Psihologinja Danijela Ostojić, koja u struci djeluje više od 15 godina, ističe važnost prevladavanja duboko ukorijenjenih problema u našem društvu.

Ostojić, koja ima bogato iskustvo u radu s djecom, tinejdžerima i odraslima, održala je nedavno predavanje pod nazivom "Promijeni balkanska uvjerenja" u Mostaru.

Tijekom predavanja, detaljno je objasnila kako specifična balkanska uvjerenja utječu na mentalno zdravlje i društvenu dinamiku. Iako u psihologiji ne postoje službene klasifikacije za "balkanska uvjerenja", ukazala je na specifične stavove i norme koje su prisutne u ovom dijelu svijeta.

"Uvjerenja o kojima govorim, nažalost, najčešće štete ženama jer smo tradicionalno društvo. Međutim, ono što bih izdvojila kao najznačajnije, a najštetnije jest tolerancija na agresivnost," ističe Ostojić. Prema njenom mišljenju, u našem društvu postoji duboka tolerancija na ponašanja koja su u drugim društvima neprihvatljiva. Primjerice alkoholizam, koji je priznat u svjetskim zdravstvenim klasifikacijama, često se ne tretira kao ozbiljan problem na Balkanu.

"Mi smo prihvatili da je to normalna pojava i nitko nas nije naučio da prekomjeran unos alkohola nije normalan," objašnjava Ostojić.

Tolerancija na agresivnost i nekultura u društvu često se banalizira, što dovodi do toga da se ozbiljni problemi poput vršnjačkog nasilja i obiteljskih sukoba smatraju normalnim. "Naša tolerancija prema izopačenim društvenim pojavama dovela je do toga da smo postali apatčni. Živimo u jednoj naučenoj bespomoćnosti i čekamo što će se dogoditi, tko će doći, pa će nama biti bolje. Tako dolazimo do toga da nismo spremni preuzeti odgovornost za svoja ponašanja, svoje živote, pa ni za svoju agresivnost“ – dodaje psihologinja.

Ostojić je također istaknula kako je podsmijeh onih koji se protive promjenama u društvu izraz slabosti i nesigurnosti.

"Naša zajednica je duboko nesigurna, s niskim samopouzdanjem. Zbog toga osjećamo potrebu da se dokazujemo kroz materijalne znakove uspjeha. Trošimo više nego što možemo priuštiti, oblačimo se u skupu odjeću koju ne možemo financirati, gradimo velike kuće, vozimo luksuzne automobile i nosimo markirane satove. U drugim kulturama, gdje kompleks niže vrijednosti nije prisutan, takvo ponašanje nije uobičajeno. Tamo ljudi često traže dublje duhovne vrijednosti, čitaju knjige i posjećuju kulturne događaje, umjesto da se usmjere na materijalne prikaze uspjeha. To je, prema Ostojić, srž našeg problema."

Na kraju, naglašava potrebu za promjenom i razumijevanjem različitosti, kako bi se prevladali ovi duboko ukorijenjeni problemi i izgradilo zdravije društvo.