Društvene mreže lako mogu otkriti tko ima mentalnih problema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada svake godine, s ciljem podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja, a proglasila ga je Svjetska zdravstvena organizacija. Za čitatelje portala Bljesak.info o mentalnom zdravlju govorili smo sa iskusnom motivacionom trenericom/mentorom Aleksandrom Savić, koja je i  kreatorica  jedinstvenog mindset programa “Ogledalo”.

Da li je mentalno zdravlje kod nas samo ''slovo na papiru''. Sjetimo li ga se samo na Svjetski dan mentalnog zdravlja?

Da ga se bar svi sjete, makar bi se malo pripremali za njega - kao što se pripreme vrše za Božiće, Bajrame, Dan zaljubljenih, Nove godine i konzumerističke situacije. Mentalno zdravlje kod nas je mrtvo slovo na papiru. Što se tiče sustava jasno mi je i preskočiti ću ga, ali na kraju svatko sam za sebe može da se izbori i radi na svojoj mentalnoj higijeni. I ja živim na istom mjestu u istom gradu, u istoj državi, plaćam režije gdje i svi drugi, ali ne živim kao drugi. Ovaj put, živim prvo za sebe, kazala je Savić.

Govoreći iz osobnog iskustva – koliko je ljudima uopće teško priznati sebi, pa i okolini, da su u problemu?

 Zavisi o kakvim problemima se radi. Čak ni samo priznanje opet ne znači ništa, jer se dešava da je to priznanje manipulativnog karaktera  - radi izazivanja sažaljenja drugih, bez namjere za preduzimanjem bilo kakve akcije, čak ni pokušaja. Ljudi su spremni čak i na sažaljenje i bilo šta ,samo da ne izađu iz svoje komfor zone. Priznanje nije dovoljno. Bez suočenja i prihvatanja sve je samo ''kozmetički''. Također, tu su i stari dobri izgovori i odlaganja. Uglavnom, sve su to unutarnji saboteri. 

Koji je prvi korak potrebno preduzeti, kad shvatimo da nam je pomoć potrebna?

Možda se od mene kao motivacionog trenera očekuje da ističem motivaciju, da kažem kako je „želja najjača sila“, ili kako se „u vama krije milioner - samo ga treba naći“, ili „samo budite pozitivni i bićete sretni“ i slične ''ublehe''. Ako me već pitate o koracima onda bi to bilo priznavanje-suočavanje-prihvatanje- odluka – volja. Najjača pokretačka sila je volja. Snagom volje možete postići i ono što je za vas bilo u kategoriji nemogućeg, naravno ako je realno.

Je li točno da, dok ne odlučimo sami sebi pomoći, nitko ne može riješiti naše probleme?

Nitko. Svako se bori za sebe. Konkretno u kontekstu ''Ogledala'' i mene kao mentora/motivacionog trenera, mogu da kažem: ja pratim, razvijam strategiju i potencijale, kanališem, osnažujem, vodim proces, držim motivaciju budnom, pripremam „ogledalca“ da bi mogli izići sami sebi na crtu.  Ogledalo vodi proces do faze kada svako može samostalno da rukovodi sobom.

Kako komentirate i da li ima sličnosti između motivacionog trenera, motivacionog govornika, motivatora, life coach'a, influensera...?

''Ogledalo'' radi već tri godine, a kao što možete primijetiti dosta „tiho“ se promovira upravo zbog gore pomenutih. Vidite, danas svatko može sve da radi. Ljudi su površni, nema kritičkog pristupa ničemu, svatko voli brza instant rješenja, filtere, lajkove i biti dio mase.Dakle, postoji tržište i stigli su i odgovori u raznim paketima. Platite vikend ili tjedannekog kursa i dobijete certifikat i zvanje. Onda otvorite profil na Instagramu.'' Nafatate'' pratitelje oskudnim fotografijama koje su dobro isfiltrirane, sa dozom snobizma, kiča, mišića, proteina, šon fonova ili prosto kupite pratitelje i valjate šuplju.
Bacite kosku i svi samo kopiraju jedni druge i natječu se međusobno, ne znajući da je jedina osoba sa kojom treba da se upoređujete i natječete, jeste vi sami, objašnjava ova motivaciona trenerica.
Moja školarina se desetljećima velikim novcima plaćala i poput okorjelog kockara, moj zadnji ulog je bio zdravlje, baška godine i sve drugo. Širok spektar iskustava stečenih kroz više desetljeća, je kreirao mindset program Ogledalo. Ogledalo nema filter!

 Na koji način “Ogledalo” mindset program ljudima pruža priliku da promijene način razmišljanja i djelovanja?

Ogledalo metodologija otključava mozgove. Nije suština da ja nekome kažem, ti si takav i takav -već da navedem čovjeka da sam shvati šta ga muči i na šta se sapliće. Ogledalo je tu podrška i da pomogne korisnicima da se nauče zavoljeti i prihvatiti sebe, te da unutar osobnih kapaciteta budu funkcionalni u svom životu. Možda to djeluje jednostavno, ali nije. Da jeste, ne bismo živjeli u mentalnoj nehigijeni .Naš mentalitet osuđuje one koji vole sebe. Ako dnevno bar deset puta ne kažeš ''jadan ja'' ili ''jadan on'' nisi u raji. 21. stoljeće je donijelo dosta noviteta kao i potpuno odsustvo stida. Raditi na sebi jeste zahtjevno, ali i beskrajno zabavno. Nema tu patetike ni drame, malim kamenčićima gradiš velike stvari.
Pomjeraš svoje lične granice. Jučer sam imala 600-i trening i to u kontinuitetu. Zahvalna sam svom kondicionom treneru Damiru Zadri čije je vodstvo sinergija pokreta i mindseta. Uspio je minimizirati sve moje fizičke deformitete.
U osnovnoj školi sam možda deset puta bila na fizičkom. Gojaznost mi je razvalila koljeno i leđa, uzimala sam dnevno šaku tableta, hodala sam sa štapom, nisam mogla podići ruku. Danas širom otvorenih ruka dodirujem oblake i letim sa ''FunFlyGyrocopter'' visoko iznad svih. 

Koliko je još uvijek na našim prostorima pojam mentalnog zdravlja stigmatiziran?

Maksimalno. Ali stigmatiziranje ludom radovanje. 

Kako uočiti da neko od nama bliskih osoba ima problem, i kako mu pomoći?

Pored društvenih mreža na kojima su danas gotovo svi prisutni, ukoliko posmatrate profile sa kritičkog aspekta - itekako možete vidjeti ko je u kakvom disbalansu. U stvarnosti se to da primijetiti na više načina. Na debeljucama se vidi da su u problemu, na drugima kroz njihove reakcije iza kojih vrlo često stoje slabosti, ego, sujeta, pasivnost, nefunkcionalnost, nezadovoljstvo i negacije bilo čega vezanog za nešto bolje.
Sa druge strane nastaje problem i kod ''promatrača''- sve pomenuto doživljava osobno. To je jedna vrlo delikatna igrica koju mogu proći samo oni koji su samokritični i također rade na sebi. Bilo bi apsurdno da sam se bavila ''Ogledalom'' sa 150 kg, katastrofalnim nalazima i sama zarobljena u svojoj komfor zoni.  Tako da prije svega morate pomoći sami sebi, zaključuje Aleksandra Savić.