Pandemija koja ne jenjava godinama
Kardiovaskularna oboljenja: Prevencija i zdravi stilovi života daju rezultate
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U trenutku kada je na svijetu preko 7 milijuna ljudi zaraženo virusom korona, a oko 25 milijuna izliječeno od istog, sve oči javnosti uprte su u neočekivanu pandemiju koja nas je zadesila i obiljeležila ovu godinu. Ipak, "pandemija" koja ne prolazi i koja traje godinama unazad su kardiovaskularne bolesti. Mr. sci. dr. Edin Begić za portal Bljesak.info objašnjava:
''Uzevši u obzir veliki broj faktora, suvremena medicina, a osobito suvremena kardiologija u prvi plan stavlja svoju preventivnu aktivnost. Terapije ide u smjeru prevencije, što bi slikovito značilo, da ako ste pacijent koji ima povišen krvni pritisak, šećernu bolest, te uredne vrijednosti holesterola i triglicerida, Vi ćete i dalje biti na statinskoj terapiji za snižavanje vrijednosti holesterola i triglicerida, ne zbog vrijednosti istih, nego zbog prevencije akutnog kardiovaskularnog incidenta''.
Mr. sci. dr. Begić navodi i da u primarnom fokusu trebaju biti oni riziko faktori na koje lako možemo utjecati - prevencija i tretman povišenog krvnog pritiska, šećerne bolesti, te povišenih vrijednosti holesterola i triglicerida, te zdrav životni stil s fokusom na odbacivanje štetnih navika, poput pušenja i konzumiranja alkohola, uz obaveznu fizičku aktivnost.
Govoreći utjecaj genetike na kardiovaskularna oboljenja, doktor je napomenuo da je pozitivna porodična anamneza na arterijsku hipertenziju čest slučaj kod pacijenata.
''Ovaj prosjek ide od 35% pa do čak 50% slučajeva. Od kada je 1985. godine izolovan gen koji je odgovoran za povišen “loši” LDL holesterol, od tada je istraživanje genetske podloga u svijetu kardiologije od posebnog interesovanja naučne zajednice. Savremena medicina bi trebala da ovisi o individualnom pristupu svakom pacijentu. Ipak, taj tip medicine je skup i usudiću se da kažem predstavlja, utopijski, savršeni zdravstveni sistem. Ali i pored toga, od njega ne treba odustajati i svakom pacijentu treba pristupati tako da genetske predispozicije budu uvjetovane s vanjskim faktorima, koji bi se mogli reducirati, te u nekim slučajevima čak i spriječiti."
Programi ograničavanja unosa soli, redovne kontrole krvnog pritiska, promovisanje redovne fizičke aktivnosti i ukazivanje na štetnost pušenja treba da budu dio radne aktivnosti primarnog nivoa zdravstvene zaštite
"Screening programi trebaju biti srž funkcioniranja primarnog nivoa zdravstvene zaštite", istakao je Dr Begić.
''Treba naglasiti da prestanak pušenja ima benefit u bilo kojom trenutku, i u prevenciji i nakon samog kardiovaskularnog incidenta. Prestanak pušenja ovisi o volji pojedinca, ali u praksi će jedan od deset pacijenata to usvojiti. Same cigarete imaju štetan efekat na srčanu cirkulaciju, smanjuju snagu srca, povećavaju i sistolni (gornji) i dijastolni (donji) krvni pritisak, ubrzavaju rad srca, povećavaju potrebu za kisikom, što posljedično smanjuje dotok kisika srčanom mišiću, a to uzrokuje i ubrzan rad srca''.
Američka agencija za hranu i lijekove navodi da upotreba tehnologije zagrijavanja (IQOS sistem), a ne gorenja, predstavlja bolju opciju za onu populaciju koja ne može odbaciti naviku pušenja, što može imati pozitivan efekat na terapiju kardiološkog pacijenta. Literatura navodi da se ovim načinom konzumiranja duhana smanjuje čak i do 95% količina kancerogenih tvari, te taj podatak sam od sebe ovaj tip tehnologije stavlja ispred tradicionalnih cigareta. Studije su dokazala da će mnogo štetniji efekat na krvni pritisak imati upotreba tradicionalnih cigareta, koje imaju i veći efekat na upalne parametre u organzimu, kao i na same vrijednosti holesterola i triglicerida.
Mr. sci. dr. Begić navodi da IQOS sistem ima i manji efekat na molekule koje su povezane s nastankom karcinoma pluća, te navodi da će budućnost donijeti nove informacije, nova saznanja, ali dosadašnji rezultati vode ka tome da je tehnologija zagrijavanja bolja opcija.
U slučaju problema i prekomjerne tjelesne težine kao faktora rizika, doktor je stava da redukcija tjelesne težine gojaznih pacijenata mora biti imperativna, te ista treba da bude u unutar 10% od optimalne vrijednosti.
"Savremeni čovjek treba izbjegavati unošenje hrane koja je bogata solju i ne bi trebao imati naviku da dodatno soli hranu. Preporučuje se prehrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama, leguminozama, i koštunjičavim voćem, u kojoj je maslinovo ulje vodeći izvor prehrambenih masnoća, uz umjeren unos ribe. peradi i mliječnih proizvoda, te relativno nizak unos crvenog mesa. Regularni intervali obroka su jako bitni, jer preskakanje doručka povećava mogućnost akutnog infarkta miokarda za 21-27%. Alkohol bi trebalo reducirati na najmanju moguću količinu, zbog efekta na aterosklerotski proces. Treba navesti da nikad nisu dokazani jasni kardioprotektivni efekti vina (ni crnog vina), unatoč tradicionalnom vjerovanju u benefit istog. Supstance u samom vinu (resveratrol, katechin, epikatechin, kvercetin i antocijanin) imaju benefit u odgovarajućoj koncentraciji. U mnogim evropskim zemljama postoje nacionalni programi koji kontroliraju i reduciraju upotrebu soli u osnovnim životnim namirnicama, a sve u cilju prevencije kardiovaskularnih oboljenja. Unos soli treba biti reduciran do 2 grama dnevno - kafena kašika je mjera 5 grama neke susptance.
Ishrana bogata voćem i povrćem smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Preskakanje doručka povećava šansu za infarkt i do 27%.
Osvrtom na samu pandemiju, doktor navodi da je početak iste bio dokaz da je samodisciplina moguća, samokritika poželjna, a prevencija nastanka oboljenja esencijalna. Nakon popuštanja restriktivnih mjera, shvatili smo da mentalni sklop populacije na tlu Bosne i Hercegovine nema samodisciplinu, da je samokritičnost na jako niskom nivou, a da ne vodimo računa ni o osnovnoj prevenciji oboljenja. To nije samo slučaj kod stanovništva koje nema medicinsku naobrazbu, nego i kod samog medicinskog kadra, kome i ja pripadam. U slučaju da ekstremnu gojaznost prihvatimo kao izraz nekulture, nepridržavanje farmakološkog tretmana koji je propisan od strane medicinskog radnika kao vlastitu slabost, nepovjerenje u zdravstveni sistem kao nešto što nije normalno i prirodno, uz promovisanje fizičke aktivnosti kao pravca savremenog života, možemo očekivati i da ćemo prihvatiti svaki novi javno-zdravstveni problem kao nešto sa čim se možemo boriti, i na kraju izaći kao pobjednici iz toga, zaključio je doktor Begić.
