Obrazovanje
Djeca bez izbora srednjih škola u Mostaru: ''Uzmi ili ostavi''
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pomoćni kuhar, slastičar i krojač jedina su srednjoškolska zanimanja koja mogu upisati djeca s invaliditetom i teškoćama u razvoju, i svodi se na princip uzmi ili ostavi.
Čini se kako je potpuno nevažno što su zanimanja i interesi djece, nevladine udruge godinama traže sustavna rješenja. No, sluha nadležnih nema.
''Već godinama tražimo sustavno rješenje i reformu obrazovanja kada su u pitanju obrazovanje osoba s invaliditetom pogotovo srednjoškolsko'', kazala je ranije Jasna Rebac, koja vodi Udruženje 'Ružičnjak – Los Rosales', dodajući kako je veliki problem što srednje obrazovanje nije obvezno.
Uzmi ili ostavi?
''Drugi veliki problem u nastavku toga što je neobvezno, je da dođemo do prekida komunikacije obrazovanja takvih osoba u osnovnoj školi na prelasku obrazovanja u srednje škole, a najveći problem je taj što je način obrazovanja uzmi ili ostavi'', kazala nam je ranije Rebac, navodeći kako se mladi ne upisuju prema sposobnostima i njihovom zanimanju već prema onome što se nudi - ili ćete biti pomoćni kuhar ili ćete biti pomoćni slastičar ili pomoćni krojač.
''Ili uzmite ili sjedite kući. To je tragično. To 'uzmi ili ostavi' je tragično. Reforma obrazovanja je potreba. Unutar nevladinih organizacija zagovaramo i provodimo kampanje da se napravi reforma obrazovanja kada je u pitanju inkluzivno obrazovanje osoba s invaliditetom'', kazala je Rebac.
Škole se otvorile, ali...
Danijela Kegelj iz Udruge Vedri osmijeh, kazala je kako problem ide u dva smjera, škole mogu primati djecu s invaliditetom i teškoćama.
''Srednja škola može uključivati osobe s invaliditetom i poteškoćama. Čak je ministarstvo izjavilo na jednoj od ranijih radionica, da su pojedinim školama dodijelili i asistente. Škole su se otvorile, pitanje je samo, je li zato što imaju pad velikog broja djece ili im se pojačala savjest. Uglavnom, primaju djecu'', kazala je Kegelj.
Osobe u kolicima najviše idu u Ekonomsku školu jer je jedina prilagodila prilaz. Djeca s tjelesnim invaliditetom idu u srednje škole, a s intelektualnim teškoćama je, kako kaže naša sugovornica, ''još na kapaljku''.
''Ja znam osobe s tjelesnim invaliditetom da idu u srednje škole, a ove druge malo ih znam. Tu je dvostruki problem; veliki je problem što roditelji pri upisu ne donesu nikakvu dokumentaciju da je dijete s poteškoćama, iako je to vidno, onda se ne mogu praviti prilagođeni programi. Djeca s intelektualnim teškoćama na kapaljku idu po redovitom planu programu u srednje škole'', kaže Kegelj.
Problem je, dodaje, da se škole mogu obraniti da obrazovanje nije redovito.
''U redovitu nastavu uglavnom idu mlade osobe s fizičkim invaliditetom, a ovi s intelektualnim još uvijek idu samo u specijalizirane'' kazala je Kegelj.
Roditelji - opismenjavanje prestaje
Roditelji su na samom prelasku iz osnovne u srednje škole šokirani, prvo neizborom zanimanja, procedurom pa tek onda uvjetima u školama i nastavnim planom.
''Prvo se ide na Zavod za zapošljavanje. Sa mnom ide njegov razrednik iz osnovne škole, koji bi trebao davati preporuke i stavove. Kada dođete na Zavod ponude vam zanimanja pomoćni konobar i kuhar'', kazala je Sonja Čuljak, majka dječaka s Downovim sindromom koji pohađa Ugostiteljsku školu dodajući kako ne zna razlog zbog kojeg s djecom idu na Zavod, ali smatra kako je to samo nepotrebna procedura, posebice što je ona sama prilikom upisa sina u srednju školu izabrala zanimanje za sina po preporuci ravnatelja i stručnjaka iz zavoda a kada je došla u školu, rekli su joj da tog zanimanja nema.
''Djeca nam idu u srednju kuharsku školu gdje postoji zanimanje pomoćnog kuhara. Rekli su nam da je ranije bilo i pomoćni konobar i slastičar. U ovoj školi staje opismenjavanje koju je moj sin imao u osnovnoj školi. Prostor ne izgleda kao učionica, mal je i skučen i ne sliči na učionicu'', kazala je Selena Ovčina, majka dječaka koji pohađa ovu školu.
Pročitajte još
Vjeruje da i osoblje radi u ovim uvjetima kako i koliko može, no da bi se moglo puno više raditi na planu i programu za djecu.
''Sve je komplicirano, uče gramatiku i pridjeve i neke stvari koje nisu prilagođene za njih, ni individualno ni za njih kao djecu s invaliditetom'', kazala je Čuljak.
''Sve što su dobili od ministarstva, po tome se radi'', dodala je Ovčina, navodeći kako je velika šteta što nema više izbora, jer djeca imaju samo jedan život i jednu priliku.
''Evo naša djeca, djeca s Down-sindromom imaju smisla za umjetnost, mogli bi biti cvjećari, moleri, precizni su; vole crtati i farbati. Mogu se osposobiti da budu dobri, a imaju i te snage i mogu naučiti i raditi'', kazala je Ovčina.
Majke ne znaju imaju li djeca u srednjim školama pravo na asistenta u nastavi.
''Mene zanima primjerice, kako da moje dijete upiše četvrti razred. Voljela bi ga školovati maksimalno koliko mogu, ali kako? '', zapitala je Ovčina, dodajući da bi trebalo puno bolje raditi na osposobljavanju njihove djece za život.
Bez odgovora i promjena
Iz Ministarstva obrazovanja HNŽ-a nismo dobili odgovor na više upita koje smo poslali putem e-mail adrese, no prije četiri godine iz Ministarstva su za naš portal komentirali ovu temu, a kako vidno nije došlo do značajnih promjena, podsjećamo na tadašnji odgovor ministarstva, koje je istaknulo da broj škola, odnosno zanimanja ovisi od broja upisanih učenika.
''Srednjoškolsko obrazovanje djece s posebnim potrebama definirano je i Zakonu o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju; Pedagoškom standardu i normativu srednjeg školstva HNŽ, te Pravilnikom o odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama u osnovnim i srednjim školama. Također Ministarstvo za svaku školsku godinu raspisuje natječaj za Upis učenika u prvi razred srednje škole, koji u dijelu B.3. ''Upis kandidata s teškoćama u razvoju'' definira da: Učenik s teškoćama u razvoju ostvaruje pravo na direktni upis na osnovu: Rješenja mjerodavnog općinskog ureda ili odjela društvene djelatnosti kojim je učenik ostvario pravo na posebne oblike odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi ili rješenja o kategorizaciji i Mišljenja službe za profesionalnu orijentaciju Zavoda za zapošljavanje kojim se utvrđuje program primjeren njegovim sposobnostima i potrebama. Na taj način broj škola tj. zanimanja ovisi od broja upisanih učenika'', rečeno je za Bljesak.info iz Ministarstva obrazovanja.
Kazali su, da na temelju rezultata upisa u srednjim školama, škole pristupaju izradi individualno prilagođenog programa koji osigurava stjecanje praktičnih vještina i znanja koja će omogućiti jednake prilike za zaposlenje i ostale životne uvjete.
No kako povećati broj zanimanja za djecu?
''Povećanje broja zanimanja za svu djecu/učenike, a time i djecu/učenike s poteškoćama u razvoju, a svrhu zaposlenja treba da bude zasnovano na potrebama tržišta i ekonomskog razvoja zajednice. Škole rade na izradi novih NPP-ova, a zainteresiranost poslodavaca je ključna za zapošljavanje osoba s poteškoćama u razvoju. Škole ne mogu praviti nove NPP-ove koje neće moći biti primjenjivi u praksi'', rekli su nam tada iz Ministarstva.
Ovako malen broj zanimanja, slažu s enaši sugovornici, puno ograničava djecu u njihovom daljnjem razvoju.
