Rasprava u Mostaru - 'Nitko ne razmišlja o sposobnostima i željama djevojaka s invaliditetom'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

'Ništa o nama bez nas' – naziv je diskusije koja je u četvrtak 28. ožujka, u organizaciji Udruženja mladih 'Ružičnjak – Los Rosales' održana u Mostaru.

Zašto ova tema i zašto ova konferencije?

''Osobe s invaliditetom s posebnim naglaskom na djevojke i žene s invaliditetom u posljednje vrijeme kažemo da su izložene više nego ostale djevojke i žene nasilju, odnosno manjoj mogućnosti prepoznavanja, prevencije i zaštite nasilje. No zbog čega je to dvostruka diskriminacija, odnosno zbog čega je to nasilje dvostruko kad su u pitanju žene s invaliditetom? Zato što trpe nasilje kao žene, a trpe ga i kao osobe s invaliditetom'', rekla je Jasna Rebac, ispred ovog Udruženja i dodala kako na ovaj način jednostavno žele proširiti vidike da se to prepozna, jer se do sada niti jedna organizacija nije bavila konkretno tim problemom.

Nitko ne razmišlja o sposobnostima i željama

Navela je kako je važno da se o ovim temama krene razgovarati, te da su pokrenuli dvije inicijative. Jednu na razini Grada, a drugu na razini Županije.

Inicijativu je pokrenuo Forum žena s invaliditetom unutar Koalicije organizacija osoba s invaliditetom 'Zajedno smo jači' i taj forum, kako je istaknuto, želi utjecati na sustavne promjene.

''Na razini Grada tražimo osobu unutar vijećnika, odnosno Grada Mostara, kao kontakt osobu kojoj će se predstavnici osoba s invaliditetom moći obratiti za određene ne podrške, već da nam pomognu. Gdje je taj put, koja je to procedura, koji su to vodiči da se dođe do osobe ili osoba koje će moći riješiti određene probleme. Na razini Županije to je jedan golemi problem kojeg učenici sa invaliditetom po završetku devetog razreda Osnovne škole itekako osjete. To je problem kada uglavnom žene, kao osobe s invaliditetom, ostaju kod kuće, jer srednjoškolsko obrazovanje za osobe s invaliditetom je na principu 'uzmi ili ostavi'. Imaju dvije škole koje ih obrazuju, to su Turističko – ugostiteljska škola, slastičar ili kuhar i imate Politehničku školu gdje su zanimanja pomoćnik cvjećar ili krojač. Dakle, nitko ne razmišlja o preostalim sposobnostima tih pojedinaca niti o njihovim željama'', dodala je Rebac.

Potrebu za daljnjim obrazovanjem istaknula je i Danijela Kegelj, ispred udruge 'Vedri osmijeh', te je navela kako je u svim tim inicijativama opet poseban naglasak stavljen na žene.

''Jer su sva istraživanja, i naša iskustva, pokazala da su još uvijek na ovom području nažalost žene u drugom planu. Pogotovo što je danas neshvatljivo, u 2024. godini, mnoge mlade djevojke s invaliditetom uopće nemaju priliku za školovanje, čime im se nanosi velika šteta u daljnjem životu i radu'', dodala je Kegelj.

Nisam imala gdje da se vratim...

Uoči sam konferencije, medijima se obratila i Azemina, djevojka s invaliditetom, koja već četiri godine radi u restoranu ovog Udruženja i ide u radionicu Maslačak.

''Od završetka Srednje škole nisam imala gdje da se vratim, već tu. Tu je moja obitelj od malih nogu, tu sam odrasla, ja sam njihovo dijete, sada njihova djevojka i kćerka. Odlično se osjećam ovdje, kao u svoj kući. Idemo u razne aktivnosti, pišem pjesme, izdala sam svoje četiri knjige'', govori Azemina i dodaje kako uz brojne aktivnosti pomaže i svojim terapeutima kako bi im bilo što lakše u radu s djecom.

Podsjećamo, aktivnosti ovog projekta su usmjerene na osnaživanje djevojčica, djevojaka i žena sa invaliditetom u prepoznavanju i prevenciji nasilja. Cilj projekta je uvezivanje i umrežavanje žena sa invaliditetom kako bi one bile glavni inicijatori promjena i zagovaranja svojih prava.