Predstavljamo Udrugu Zvončica
Nives, Žana i Nina – Razgovarajmo o temama koje se preskaču
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nives, Žana i Nina, tri su žene koje, smatraju da je vrijeme da se na našim prostorima izađe iz okvira koji su nam nametnuti kao nešto što se 'mora'. Iz tog se razvila i potreba za osnivanjem Udruge Zvončica, nadahnute istoimenim likom koji je u bajci o Petru Panu posipao prah kako bi djeca poletjela. Njihov rad, u nepunih godinu dana, nije prošao nezapažen. Ranko Rajović, Martina Sokač, Striček Duško, tribine o depresiji i mladima, samo su neke od gostiju i tema koji su zainteresirani, a pokazalo se da ih u Mostaru ima mnogo, uspjeli čuti. Razlog je to zašto smo odlučili predstaviti Zvončicu, ljude iza i ispred njih, reakcije mladih i roditelja, ono što im posao čini težim, te sve planove koje imaju za dalje.
Bljesak.info: Tri žene stoje iza Udruge Zvončica, predstavite nam ih?
Zvončica: Da, tri žene, majke, s uskoro devetero djece. Nives Nikolić, predsjednica, medicinska sestra, majka dvoje, uskoro troje. Žana Lemaić Čović, magistrica javnih medija, majka troje djece i Nina Deronjić, sopranistica, profesor solo pjevanja, majka troje djece.
Bljesak.info: Otkud ideja za 'udruživanjem' i zašto Zvončica?
Zvončica: Ideja je nastala još 2022. godine sasvim spontano, no zbog životnih (ne)prilika udruga je registrirana tek u studenom prošle godine. Kao što smo već rekle, sve tri smo majke, te smo kroz razgovor uvidjele koliko su nam djeca, a i sami roditelji, opterećeni, kako su/smo izgubljeni u moru informacija, obveza i koliko nam u (dječjem) društvu nedostaje empatije i solidarnosti. Želimo se povezati s građanima i građankama, te zajedničkim djelovanjem mijenjati ono što smatramo da nam je nametnuto. Kroz druženja, predavanja i susrete želimo stvoriti pozitivno ozračje da lakše prihvatimo izazove koji nas očekuju u budućnosti. Razumijemo da se način života promijenio i da je sve nekako užurbano, te da su roditelji, koliko god to grubo zvučalo, pomalo izgubljeni u svim tim nametnutim obvezama. Mi, kroz rad udruge želimo, naravno koliko je u našoj moći, malo 'usporiti' i pomoći roditeljima, razgovarati o temama koje nas muče, a o njima se ne razgovara javno. Barem ne onoliko koliko bi trebalo.
Dosta nas ljudi pita kako smo došle na ideju za ime udruge. E pa znate da je Zvončica u bajci Petar Pan posipala prah kako bi djeca poletjela.
Bljesak.info: Nepuna godina rada je iza vas, a već sada, spomenemo li samo neke od predavanja koje ste organizirali, bilježite izvrsne rezultate. Kako vi ocjenjujete dosadašnji rad, jeste li zadovoljni učinjenima?
Zvončica: U ovih nepunih godinu dana smo imali uspona, malo i padova. No, zaista se trudimo da ono što zamislimo i ostvarimo. Mlada smo udruga i još uvijek učimo kako sve iskomunicirati, iskombinirati i zasigurno smo napravili neke greške i propuste, ali se zaista trudimo dati najbolje što možemo. Za sve što smo dosad radili trebalo je jako puno vremena truda, rada, ljubavi i osobnog odricanja, ali kada ideja dođe, nema nazad. Ide se punom parom prema cilju. Za sada, svaki je bio ostvaren. Svi suradnici i gosti nesebično su dijelili sva svoja znanja, što na predavanjima i tribinama, što van njih. Shvatili smo da je samo bitno pitati za pomoć. Jesu li očekivanja ispunjena? Definitivno jesu. Jesmo li zadovoljni učinjenim? Generalno jesmo, ali uvijek može bolje. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi od krvi i mesa.
Bljesak.info: Uz vas tri, tko čini tim stručnjaka koji radi s roditeljima i djecom - kako ste zamislili taj dio?
Zvončica: Uz nas tri, od početka rada udruga, prati nas diplomirani psiholog i geštalt terapeut u edukaciji Daria Ćubela i mr.sc. Sanja Pandža, logoped. Trenutno smo fokusirani na tematske večeri, predavanja i tribine, jer udruga još uvijek nema svoje prostorije. No čim nađemo način, planiramo organizirati razne radionice za roditelje i djecu, još tribina i predavanja.
Također, ovdje je bitno naglasiti, iako nisu u 'našem timu', svi gosti koji su sudjelovali na našim tematskim večerima, tribinama i predavanjima su se vrlo rado odazvali našim pozivima. Prepoznali su važnost tematike kojom se bavimo.
Bljesak.info: I vas tri ste majke, te se i teme na koje ste dosada stavljali naglasak odnose na djecu i mlade. Jesu li Mostaru nedostajale ovakvih priča i kakva su prva iskustva koja bilježite?
Zvončica: Sve naše teme se odnose na djecu, a samim tim i roditelje. Smatramo da je vrijeme da se izađe iz kocke, okvira koji su nam nametnuti kao nešto što se 'mora'. Trebamo razgovarati o temama koje se preskaču, na koje se odmahuje rukom. Prema posjećenosti naših tribina, rekle bismo da ovakvih priča nedostaje. Doduše, možda i ne baš priča kao takvih, nego načina na koji želimo približiti probleme. To znači da svaka tribina, predavanje i tematska večer bude interaktivna, gdje je komunikacija dvosmjerna između predavača i publike, gdje roditelji mogu pitati, ispričati što ih muči i dijeliti iskustva. Svi mi znamo da je svakom problemu lakše pristupiti kad vidimo da nismo sami.
Naša iskustva su pozitivna i do nas stalno dolaze pitanja: Što je slijedeće? Koga idućeg dovodimo? Što ste sad smislile? To nam je veliko priznanje i pokazuje da većina ljudi cijeni naš rad, te da ipak radimo nešto dobro za našu zajednicu.
Bljesak.info: Što bi istaknuli kao neke od najvećih problema, ali i na kojim poljima i za kojim temama postoji najveći interes roditelja? Što nam to najviše nedostaje?
Zvončica: Prema dosadašnjem iskustvu problem su anksioznost, strah i definitivno manjak empatije kod djece. No, moramo imati na umu da smo mi prvi uzori našoj djeci, iz čega proizlazi da zapravo sve ono što je trenutni problem smo napravili mi roditelji. Polazeći od sebe, želimo sve stići, bombardirani smo raznoraznim informacijama i savjetima, te nekim starim formama. Trebamo malo 'stati na loptu'.
Moraju li nam djeca ići na 15 vannastavnih aktivnosti, da bi zadovoljila tu neku neizrečenu društvenu normu? Ne moraju! Zar nije bolje da se igraju na dvorištu sa svojim vršnjacima? Djeca moraju biti djeca. Zaigrana, vesela i opuštena.
Na žalost, djeca su prestala biti djeca. Mislimo da je s ovom rečenicom sve jasno. Poražavajuća je činjenica da djeca u dobi od 7 godina mjere kvalitetu prijatelja po vanjskom izgledu, statusu i radnom mjestu roditelja. Moramo prestati svoje roditeljske komplekse liječiti na svojoj djeci.
Bljesak.info: Uz obiteljske i poslovne obveze, koje je pretpostavljam jako teško uskladiti - Što su neke poteškoće na koje nailazite tijekom dosadašnjeg rada Udruge?
Zvončica: Poteškoća uvijek ima, a većinom je to nedostatak prostora za sve ono što želimo raditi, ali baš velikih poteškoća dosada nismo imali. Obzirom na poslovne i obiteljske obveze, slobodnog vremena nam uvijek nedostaje, ali nas tri se uspješno nadopunjujemo. Kad nešto ne može jedna, može druga ili treća. Većinu stvari obavljamo same, ali ima tu još dobrih ljudi koji nam pomažu i želimo im se zahvaliti, jer bez njih dosta toga ne bismo mogle ostvariti.
Bljesak.info: Kakvu su komentari i reakcije. Koliko naše društvo ima imaju sluha za ono što radite?
Zvončica: Uvijek ima i pozitivnih i negativnih komentara. Poznato je da ne možeš svakome ugoditi. Prema posjećenosti tribina rekle bismo da ipak radimo pravu stvar, te da je većina roditelja svjesna problema i žele učiti, mijenjati stanje.
Generalno govoreći, sredina nas podupire i ima sluha. No, primijetili smo da ima i ljudi koji smatraju da ovo što radimo nije potrebno, te da je problematika o kojoj govorimo čista 'razmaženost' novih generacija.
Bljesak.info: Planovi za dalje?
Zvončica: Planova i ideja imamo mnogo, no financijski i prostorni aspekt nas ograničava u realizaciji. Moramo naglasiti da smo humanitarna udruga koja nema redovita primanja, te se financiramo isključivo od donacija i sponzorstava. Zasad, već 11. travnja 2024. imamo na rasporedu tribinu pod nazivom 'Bolest štitnjače i život s njom', dječji jednodnevni festival početkom rujna i nastavak naših tematskih večeri na kojima se razgovara o tim nekim 'gorućim' temama. Naš cilj su djeca, njihov odgoj, obrazovanje i odrastanje, te poboljšanje kvalitete življenja naše djece, mladih i roditelja. Sve što radimo, radimo s puno truda, odricanja i ljubavi, a sve za djecu i njihove bližnje.
