Nove tehnologije donose nove izazove za pravosuđe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve češće se suvremene komunikacijske tehnologije koriste za planiranje i počinjenje krivičnih djela, što otvara i nove mogućnosti za korištenje elektronskih dokaza kako bi se odgovorne osobe privele pravdi.

Međutim, koji se dokazi mogu prikupljati putem kriptiranih aplikacija, a koji ne?

Krešimir Kamber, pravni savjetnik Direkcije pravnih konsultacija pri Registru Europskog suda za ljudska prava (Jurisconsult) i višegodišnji istraživač u oblasti zaštite ljudskih prava, je u intervjuu za časopis Pravna hronika upozorio da bi određena prava utvrđena Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda mogla biti ugrožena prilikom takvog postupanja.

''Prvo i primarno, postoji mogućnost ugrožavanja prava iz članka 8 (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), a zatim i prava iz članka 6 (Pravo na pravično suđenje). Nadalje, vidimo da i kod određivanja pritvora dolazi do kršenja ljudskih prava s aspekta članka 5 (Pravo na slobodu i sigurnost) stavke 1 i 3. Treba voditi računa i o tome da li je bila predvidiva osuda koja se temelji na korištenju kriptiranih aplikacija", kazao je Kamber.

Trenutno jedina praksa Europskog suda za ljudska prava u vezi s kriptiranim aplikacijama su predmeti protiv Turske, a koji se odnose na određivanje pritvora zbog korištenja ByLock aplikacije.

“U predmetu Üçdağ protiv Turske, Sud je odlučio da sama činjenica postojanja instalirane aplikacije ByLock nije dovoljna za osnovanu sumnju određivanja pritvora, već moraju postojati još neki drugi određeni dokazi da bi se uopće radilo o osnovanoj sumnji“, pojašnjava Kamber.

Pročitajte još

Dodjela diploma pravnicima u Mostaru: Bit ćete značajni za društvo

Premda je ova odluka vodeća u praksi po ovom pitanju, Kamber napominje da se trenutno pred Velikim vijećem vodi predmet u kojem se osporava korištenje aplikacija, tj. određenih presumpcija koje su stvorene u turskom sustavu za osude.

Podsjećamo, proteklih godina, desetine tisuća ljudi, među njima i student iz BiH, uhapšeno je u Turskoj zbog navodne povezanosti sa pokušajem vojnog udara 2016. godine. Brojni su uhapšeni samo zato što su posjedovali aplikaciju ByLock.

''Sad se ne razmatra predmet s aspekta članka 5 (Pravo na slobodu i sigurnost) i određivanja pritvora, nego s aspekta članka 6 (Pravo na pravično suđenje) i korištenja takvih dokaza, odnosno takve presumpcije. Riječ je o predmetu Yalçınkaya protiv Turske. Tu se radi o velikom broju aplikacija pred Sudom protiv Turske vezano uz te osude. Ogroman broj ljudi je osuđen u biti zbog toga što su imali tu aplikaciju instaliranu na telefonu, što je bilo dovoljno da im se odredi pritvor“, napominje Kamber.

Kamber upozorava da se sa razvojem tehnologije otvaraju i nova pitanja za rad pravosuđa.

''Mislim da bi tu pravosuđe, ako želi biti barem ukorak s tim, trebalo predviđati i ići naprijed, pripremati se za neke buduće situacije, a što najčešće nije slučaj. Kad-tad će nam doći npr. pitanje da li se podaci pretraživanog mobitela nalaze u Americi ili su tamo gdje je i mobitel. S istim pitanjima će se susretati i boriti vrhovni sudovi i ustavni sudovi po cijeloj Europi, te će biti potrebno da se zauzimaju neka stajališta. Mislim da pravosuđe trenutno ne razmatra takva pitanja, jer se nije susretalo s njima", pojasnio je Kamber.

"Zatim, postoji i pitanje nekonzistentnosti. Na primjer, u američkim vrhovnim sudovima u pojedinim državama pojavilo se pitanje primjene zaštite od samooptuživanja u kontekstu prisile kod pretrage mobitela.
Postavlja se pitanje da li se od osumnjičene osobe može zahtijevati da otvori mobitel i, ukoliko odbije, da li se može na to natjerati ili je dotična osoba zaštićena s aspekta slobode od samooptuživanja.
Neki vrhovni sudovi u Americi su zauzeli stav da je osoba zaštićena, dok neki imaju stav da osobe nisu zaštićene u tom slučaju.
U Nizozemskoj imamo slučaj gdje je osumnjičenom fizički uzeta ruka i stavljen prst na telefon kako bi se isti otključao, takva radnja otvara mnogo drugih pitanja. Tu bi se vjerojatno moralo raditi na daljnjoj edukaciji. Vjerujem da nam je svima potrebna dodatna edukacija u tom smislu.“

Cijeli intervju možete pronaći na službenoj web stranici časopisa “Pravna hronika”.