Sarajevski profesor na inovativan način djeci približava znanost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U 21. stoljeću, u vrijeme tehnologije i interneta, teško je djecu ”natjerati“ da uče iz knjiga, zbog čega je potrebno školstvo prilagoditi djeci, a ne obrnuto, ističe sarajevski profesor Vedran Zubić koji smatra da je prednosti tehnologije moguće koristiti za približavanje znanosti djeci na zabavan način.

Svjesni da je danas teško zadržati pažnju djece 45 minuta, koliko traje jedan školski sat, prosvjetni radnici širom svijeta nastoje pronaći načine kako djeci približiti nastavnu jedinicu.

Mnogi od njih zbog svojih inovativnih ideja, dobivaju nagrade i bivaju jedan od primjera kako približiti znanost djeci. Jedan od njih je i Zubić, profesor geografije u Gimnaziji Dobrinja u Sarajevu.

Zubić, koji je aktivan na društvenim mrežama, nastoji na predavanjima na jedan nekonvencionalan način djeci govoriti o aktualnim temama. Za svoj rad dobio je niz priznanja, uspostavio suradnju s kolegama u zemlji, regiji, ali i Europi. Ipak, najveće priznanje, govori Zubić u razgovoru za Anadolu Agency (AA), jeste ono koje mu dodjeljuju djeca. 

Upravo ta djeca, kako sadašnji tako i bivši učenici, često daju savjete kako znanost učiniti zabavnom i približiti je ne samo učenicima, nego svima koji žele nešto naučiti.

”Profa“, kako ga djeca odmilja zovu, govori o aktualnim i ozbiljnim temama, na način koji će djeci biti zanimljiv i koja će tako zaista naučiti nešto. Ubijeđen je da djeca u školu trebaju dolaziti sa željom da nešto nauče, a ne iz straha i ovisnosti od ocjene i vladanja.

”Mislim da će zabava prije svega privući djecu da možemo praviti, kao u Egiptu, gdje su ljudi dolazili da slušaju predavanja u 10. stoljeću bez zavisnosti od neke ocjene. Na kraju krajeva, primjećujemo svi, da su posebno kod ovih današnjih 'zvanja', ocjena ili diploma, izgubila na stvarnoj na snazi. Hajdemo onda imati makar zabavu i ljubav prema znanosti“, rekao je Zubić.

Približiti djeci nauku

Jedan od primjera profesorove maštovitosti i inovacija jeste i Z.E.Z (Zabavno, edukativno, znanstveno predavanje), a ideja o ovakvoj vrsti predavanja je dječija.

Naime, Z.E.Z je koncipiran tako da se predavanja održavaju u amfiteatru Gimnazije Dobrinja, a mogu ih posjetiti kako učenici, tako i odrasli, odnosno svi koji žele nešto naučiti.

”Imamo dva razloga zašto to radimo. Prvi jeste znanstvena zabava, da mi kroz to znanstveno-zabavno djelovanje ljudima približimo znaost, a drugi razlog je da skupljamo priloge za dječiju ekskurziju. Na prvom predavanju smo skupili nešto više od 300 KM. To je jedan oblik amfiteatra – kabarea, ustvari pozorišne predstave, monologa profesora koji predaje određenu tematsku lekciju”, podsjetio je Zubić.

Prije otprilike mjesec dana tema Z.E.Z-a bile su klimatske promjene, a drugo predavanje održano prije nekoliko dana bilo o geotektonici i zemljotresima.

”Pravimo aktualne teme. Teme koje ljudi vole slušati i ne moraju biti iz 'nastavnog plana i programa', već nešto što je ljudima zanimljivo“, rekao je Zubić.

Zemljotresi kao aktuelna tema razgovora

Osvrnuo se i na činjenicu kako se zbog sasvim običnih stvari mogu širiti dezinformacije, što će izazvati paniku kod ljudi, pa je tom prilikom govorio i o zemljotresima koji su u proteklih nekoliko dana pogodili područje Balkana, prvenstveno Albaniju, pa i Bosnu i Hercegovinu.

“Bosna i Hercegovina jest u labilnoj dinarskoj zoni, nama se podvlači jadranska tektonska ploča jer je 'gura' afrička ploča. Zato nam rastu Dinaridi. Imamo čitav niz paraklaza i dijaklaza, (rasjeda) gdje se to dešava. Može, hipotetički ići do sedam (stupnjeva). Hipotetički. Može, a ne mora nikad. Zemljotres je prirodna pojava, nas ne ubija zemljotres nego plafon“, rekao je Zubić.

Pojasnio je kako treba obratiti pažnju na urbanu gradnju i iskoristiti pozitivne primjere Japana, zemlje koja se nalazi u labilnijoj zoni nego BiH.

Dodao je kako bi želio da vlasti imaju sluha za ovo pitanje, te da se u javnim ustanovama nađe vode, hrane, boce s kisikom i zaštitnu opremu ”ako se dogodi takav problem“ te kako smanjiti ”posljedicu zemljotresa“.

”Paničarili ili ne, nećemo mi 'hvatati' litosferne ploče. Ali, nosivi zidovi su dobri, štokovi na nosivim elementima su dobri, štokovi pregradni nisu dobri jer oni prvi padaju. Ako je lagano ljuljanje onda ispod klupe. Ako je jače ljuljanje onda između klupa leći, jer da klupe dobiju prvi udar. Ako ste u automobilu, izaći iz automobila, leći između dva automobila....”, savjetovao je Zubić koji je upozorio da zbog panike često dolazi do većeg stradanja.

Iskoristiti primjere Finske i Švicarske

Smatra i kako bi djeca u školama trebala imati nastavni plan i program sličan onima u Finskoj i Švicarskoj.

”Finska ima znanstvene discipline. Recimo, u okviru geografije sluša se geotektonika, seizmologija, meteorologija, klimatologija, geoekologija i tako dalje. I to slušaju semestralno. Mi svi pričamo o klimatskim promjenama, a nemamo predmet meteorologiju u školi, makar onu osnovu. Svi pričamo o seizmologiji, a nemamo osnove geotektonike i način ponašanja (u slučajevima zemljotresa, op.a.)“, rekao je Zubić.

Smatra kako bi takve sate i predavanja slušalo mnogo više ljudi jer bi im to sutra moglo biti od koristi, a ne da nešto uče samo zbog ocjene.

”Možemo ukinuti predmete klasičnog tipa, a umjesto njih, kao u Finskoj imati taj znanstveni aspekt disciplina, gdje se znanost neće učiti kao nauka za nauku nego primjenjiva praksa. Pa ćemo kada naučimo da očekujemo to što očekujemo, učiti i kako se ponašati, imati praktičnu nastavu i vježbe“, rekao je Zubić.

Zubić već aktivno radi na pripremama nekoliko projekata. Jedan od njih je i namjera da u siječnju osnovci provedu nekoliko sati u Gimnaziji Dobrinja tijekom kojih će na zanimljiv način učiti o određenim zemljopisnim temama.

Iskoristiti prednosti tehnologije

Zubić bi želio, u suradnji s medijima u BiH, u budućnosti poboljšati naučni program prilagođen djeci i mladima.

Namjerava u narednih nekoliko mjeseci nastaviti održavati Z.E.Z (barem jednom mjesečno) tijekom kojih će biti govora i o strukturama stanovništva, Zemljinim kretanjima...

Na prijedlog učenika pokrenut i YouTube kanal (VedraGeografija), a Zubić u snimku od nekoliko minuta obrađuje različite teme, koje su, između ostalog, i predviđene nastavnim planom i programom, ali sam pristup ovim lekcijama je nešto drugačiji.

”Vidio sam, na primjeru svog djeteta, da je YouTube osnova gledanja. Dajte da na YouTube gledaju nekog profesora, a ne neku budalaštinu. Nećemo nikad više vratiti knjigu u šake djeci. To moramo znati. Sad je ovo zabava. Dajte da prilagodimo školstvo njima, ne da školstvo bude radi školstva i profesora nego upravo radi djece”, rekao je Zubić.

Osvrnuo se i na nedostatak literature u školama koja govori o aktualnim temama, a kao primjer je naveo činjenicu da nema udžbenika u kojem se govori o migrantskoj krizi, koja je, zahvatila i Bosnu i Hercegovinu, ali i poplavama iz 2014.

”Imamo geopolitički problem – djelovanje Azijsko-pacifičke ekonomske zajednice, ruskog elementa, geopolitike Europske unije, Amerike... Ne možemo više učiti da je Kina retrogradna poljoprivredna država, ljudi najviše na svijetu proizvode. Carinski rat se sad dešava. Nemam ga u knjigama. Trump sada Kini uvodi carinski rat. To su stvari koje su aktualne i moramo pričati o tome”, kazao je Zubić.

Njegove metode prepoznali su i u Španjolskoj, gdje je bio dio projekta ”Škole budućnosti”. Dobru suradnju uspostavio je i s pojedinim kolegama kako u BiH, tako i zemljama regije.

Dodao je kako ima prostora da se inovativnost uvede i u druge predmete.

”Vjerujte da su djeca više kroz sport naučila toponimske geografije prateći drugu englesku ligu nego što sam ih ja naučio gradova u Engleskoj. Kao što će možda više matematike naučiti kroz varijable i permutacije, nažalost, na primjeru, kladionice“, istakao je Zubić.

Osvrnuo se i na značaj multisata, pa je naveo primjer kako je jednom na satu o kojem je govorio o Japanu, profesor glazbene kulture svirao japansku muziku što je privuklo posebnu pažnju djece.

”(Inovativnost, op.a.) može se uvesti u svaku znanost. Možda je geografija tu najprozvanija, jer nam se dešava, od migracija do zemljotresa, ali može svako nešto uraditi za djecu, obrazovanje, školstvo...”, smatra Zubić.