Narcizam - Nova epidemija našeg doba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čak 10 do 15 posto opće populacije ima neki poremećaj ličnosti, od kojih je svaki šesti narcistički poremećaj. To upućuje da živimo u vremenu u kojem je narcizam suvremenog čovjeka u patološkom smislu sve prisutniji pa ga neki nazivaju i epidemijom novog doba, upozoravaju stručnjaci, objavila je Hina.

Od svih poremećaja ličnosti najčešći je mješoviti poremećaj, koji ukazuje na čitav niz preklapanja i nedovoljnu specifičnost dijagnoza, dok narcistički poremećaj među njima zauzima čak 16 posto.

Subjektivni doživljaj samoga sebe

Stoga su poremećaji ličnosti koji uključuju patološki narcizam česta tema medicinskih krugova, ali i mnogo šire. Nerijetko se spominje i dominacija narcizma u zapadnoj kulturi, a neki ga nazivaju i epidemijom novog doba.

O čemu je zapravo riječ? Uz vanjsku i objektivnu realnost, bitan je subjektivni doživljaj samoga sebe. A u njemu, kroz različite okolnosti, može doći do različitih poremećaja.

Zdravi narcizam je vezan uz mentalni sklad, zdravo samopouzdanje, realnu sliku sebe i drugih. Za bolje razumijevanje, bitno ga je povezati s psihičkom organizacijom ličnosti.

Psihodinamske teorije opisuju tri razine nezdrave organizacije ličnosti, koje, na neki način, opisuju koliko je osoba udaljena od autentične istine o sebi i bliskim osobama, kaže profesor.

Razina organizacije koja je najbliža istini, odnosno mentalnom zdravlju, je neurotska razina. Ona uključuje relativno blaže smetnje, odnosno neurotski i anksiozni spektar.

Iskrivljena stvarnost

Suprotna ovoj razini je psihotična, povezana s ozbiljnim iskrivljavanjima u doživljaju realnosti.

Između neurotske i psihotične razine, smješta se granična organizacija ličnosti, unutar koje se nalazi narcistični poremećaj ličnosti, pojašnjeno je u stručnoj literaturi.

Zagrebački liječnici ističu da je temeljni mehanizam obrane granične ličnosti tzv. rascjep (engl. splitting). U prvim godinama života je koristan, jer dječja psiha stvari doživljava iz pojednostavljene perspektive, kao dobre i loše primjere. Kasnije, u optimalnim okolnostima, ovaj mehanizam se zamijeni zdravijima. Ali ne i kod poremećaja ličnosti.

Kod narcističnog poremećaja ovaj rascjep ostaje dominantan i u odrasloj dobi, pa osobe sebe vide ili kao krajnje dobre, ili kao loše i beznadne. Stoga i druge vide kao idealne, ili, pak, potpuno neprihvatljive.

Američki psihijatar i psihoanalitičar Vamik D. Volkan sustavno je istraživao odnos patološkog narcizma i fenomena osvete. Model je primijenio i na objašnjenje sukoba na društvenoj razini, uključujući pokušaje objašnjavanja pojedinih ratova u svijetu krajem 20. stoljeća, piše Hina.

Dva tipa narcizma

Kod malignih narcisa, koji su zapravo ekstrem narcistične patologije, javlja se i vjerovanje da se zakoni ne odnose na njih te da su na neki način zaštićeni od neizbježnih posljedica svojih djela i nedjela. Stoga su skloniji kriminalu, jednom od brzih načina stjecanja ‘slave’.

Ono što nedostaje ljudima s narcističnim poremećajem ličnosti je, kažu zagrebački psihijatri, zdrava integracija. Zato su osobe kojima dominira patološki narcizam sklone, iz povrede i bijesa, krenuti u osvetu.

Slikovito rečeno, patološki narcisi su poput nezrele djece, koja će se kad ne dobiju željenu igračku ili čokoladu, bacit na pod, vrištati, histerizirati i držati se žrtvom nepravde. Slika koju grade o sebi obično je u jakom neskladu s realnom slikom.

Dva su podtipa nezdravog, patološkog narcizma uvriježena u psihoterapijskoj praksi. To su grandiozni (tzv. debelokožni) i vulnerabilni (prikriveni) narcizam. Prvi se obično prezentira kao bahatost, samodopadnost i nedostatak empatije, a drugi kao preosjetljivost, uživljavanje u ulogu žrtve i izbjegavanje suočavanja s drugim ljudima.

Patološki narcisi često, zbog raskoraka između željene slike i realnosti, padaju u depresivna stanja. Skloni projiciranju, za svoja stanja okrivljuju druge.

Hejteri

U vremenima instant uspjeha, internet popularnosti i sličnog, laičko viđenje je da nedostatak empatije i narcistična prodornost osiguravaju uspjeh. No, istina je drugačija jer nedostatak empatije, pohlepa i sklonost iskorištavanju drugih osobu izoliraju i ograničavaju u ostvarivanju dobrih odnosa.

Kad su u pitanju tzv. ‘hejteri’, koji na društvenim mrežama pišu ponižavajuće i komentare pune mržnje, stručnjaci navode da je većinom riječ o ljudima s težim smetnjama ličnosti, napominje. Oni su dokaz koliko je psihopatologija mržnje i patološkog narcizma prisutna među općom populacijom. Takve osobe vide problem isključivo u drugima pa, uronjeni u lažni svijet i ponižavanje drugih, ne čine ništa da se suoče s dubokim kompleksima manje vrijednosti. Loše osjećaje o sebi prolazno smiruju vrijeđanjem drugih, objašnjava liječnik.

Unutarnja praznina je nešto što ljudi s poremećajima ličnosti nose u sebi, navodi Hina, a nezdravi sram, kao važna master emocija, najbolje odgovara stanjima patološkog narcizma.

Dobri odnosi s drugim ljudima bitni su za bolje mentalno zdravlje i osjećaj ispunjenja. Zahvalnost je direktno povezana s mentalnim zdravljem, a istraživanja pokazuju kako su osobe s višom razinom zahvalnosti sretnije i imaju bolje odnose. Zato psihoterapija ima smisla, odvijajući se kroz postupno smirenje i integraciju bitnih spoznaja o sebi i važnim međuljudskim odnosima.