Prvi antibiotik
Prije 95 godina Fleming otkrio antibiotsko djelovanje penicilina
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Dana 28. rujna 1928. britanski znanstvenik Alexander Fleming otkrio je antibiotsko djelovanje penicilina. Radilo se o svojevrsnom slučajnom otkriću.
Naime, on je imao razmjerno neuredne navike u laboratoriju. Kad se 15. rujna te godine vratio s godišnjeg odmora koji je proveo s obitelji, u laboratoriju je primijetio hrpu kultura bakterija koje je prethodno ostavio. Neke od kultura bile su zagađene gljivicama.
Fleminga je zaintrigirala činjenica da kolonije bakterija stafilokoka nisu rasle u neposrednoj okolini gljivica.
Nakon analize tih bakterijskih kultura Fleming je zaključio da jedna vrsta gljivica, točnije plijesan iz roda Penicillium sprečava razvoj bakterija. Iz te je plijesni izlučio tvar koju je nazvao penicillin, upravo prema spomenutom latinskom nazivu roda plijesni Penicillium.
Važnost je odmah prepoznata, no otkriće je ipak podcijenjeno. Fleming je izdao članak o penicilinu u British Journal of Experimental Pathology 1929. godine.
Fleming je radio s tim, no rasti i uzgajati ga bio je posao više priklonjen kemičarima. Flemingov zaključak bio je taj da, zbog neučinkovitosti proizvodnje lijeka i sporog djelovanja lijek neće biti učinkovit u medicini. Još uz to njegovi spisi nisu pravilno stigli u Medicinski institut. Fleming je iz tih razloga prestao s radom na penicilinu.
Ostavljeno ja to za druga dva znanstvenika: Sir Howard Walter Florey i Ernst Boris Chain su usavršili penicilin u djelotvornu formulu. To su i uspjeli i njihovo usvršavanje prouzročilo je masovnu proizvodnju za vrijeme Drugog Svjetskog Rata.
Penicilin je postao prvim antibiotikom u povijesti, a kasnije su razvijeni i mnogi drugi.
Fleming, Florey i Chain su 1945. bili ti koji će dobiti Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Florey je poslije dobio više počasti zbog svog zalaganja u stvaranju penicilina tako spasivši milijune života u Drugom Svjetskom Ratu.
