Sitne čestice plastike dospijevaju i u mozak

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čestice mikroplastike i nanoplastike koje u naš organizam dospijevaju hranom predstavljaju jedan od najvećih ekoloških problema današnjice. Istraživanje Medicinskog univerziteta u Beču (MedUni Wien) po prvi put objašnjava na koji način ove sitne čestice uspijevaju prijeći krvno-moždanu barijeru i posljedično dospjeti u mozak. Novootkriveni mehanizam čini osnovu za dalja istraživanja zaštite ljudi i životne sredine, a rezultati istraživanja nedavno su objavljeni u stručnom časopisu "nanomaterials".

Istraživanje je provedeno na životinjskom modelu s oralnim dozama mikroplastike i nanoplastike iz polistirola, široko rasprostranjenog umjetnog materijala koji se, između ostalog, koristi za pakovanje hrane. Istraživački tim bečkih znanstvenika otkrio je da se sitne čestice mogu dokazati u mozgu već dva sata nakon konzumiranja. Mehanizam koji mikroplastici i nanoplastici omogućava da se probije kroz krvno-moždanu barijeru dosad je bio nepoznat u medicini. Uz pomoć kompjuterskih modela bečki znanstvenici su otkrili da je određena površinska struktura ključnja za prolazak plastičnih čestica u mozak.

Krvno-moždana barijera važna je stanična granica koja štiti mozak od ulaska toksina i patogena. Sličnu zaštitnu barijeru kao mozak ima i crijevo, crijevnu sluznicu koju, kako znantsvena istraživanja pokazuju, sitne čestice plastike također mogu prijeći. Čestice nanoplastike i mikroplastike u probavnom sustav tako su dovedene u vezu s lokalnim upalnim i imunološkim reakcijama te s pojavom raka. Čestice plastike u mozgu mogle bi povećati rizik od upala, neuroloških poteškoća ili čak neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti te su daljnja istraživanja u tom području prijeko potrebna, naglašavaju znanstvenici sa Medicinskog univerziteta u Beču.

Čestice plastike manje od 0,001 milimetra nazivaju se nanoplastikom, a one do 5 milimetara mikroplastikom te su vidljive golim okom. Nanoplastika i mikroplastika dospijevaju u naš lanac ishrane između ostalog iz ambalažnog otpada. Kako su pokazala istraživanja, osoba koja pije dnevno preporučenu količinu vode od 1,5 do 2 litre godišnje u sebe unese oko 90.000 sitnih čestica plastike. Osobe koje piju vodu iz česme u nešto su povoljnijem položaju pa unesu oko 40.000 čestica godišnje. Kako bi se smanjila moguća šteta mikroplastike i nanoplastike za čovjeka i okoliš, važno je ograničiti širenje i upotrebu te istovremeno nastaviti istraživati djelovanje sitnih čestica plastike. Otkriveni mehanizam u prevladavanju zaštitnih barijera u tijelu može presudno unaprijediti ovo istraživanje, naglasio je znanstveni tim sa Medicinskog univerziteta u Beču.