Ubojice delfina
The Cove, potresan film o masakru delfina
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sinoć smo na HRT1 imali priliku pogledati odličan, Oscarom nagrađen, dokumentarac pod nazivom ''Zaljev'', koji u stilu špijunskog trilera razotkriva biznis lova na delfine u Japanu.
Naslov filma upućuje na zaljev u japanskom Taijiiu, gdje se uz podršku vlasti redovito love i ubijaju delfini i kitovi. Morske vode u tom kraju kriju još mračnih tajni - more je onečišćeno brojnim otpadom, a uginuli delfini i kitovi iskorištavaju se za prehranu, iako su i sami zagađeni.
No, namjerili su se na moćne protivnike. Aktiviste koji su se odlučili razotkriti pokolj delfina predvodi Richard O’Barry, vodeći svjetski dreser delfina. On je radio na popularnom filmu ''Flipper'', a kada mu je jedan od delfina uginuo na rukama, shvatio je da je dresura bila greška i da te životinje imaju pravo na slobodu. Odlučio je da neće odustati dok i posljednjeg delfina ne vrati u prirodno stanište.
S ekipom aktivista, filmaša i ronioca O'Barry je odlučio prodrijeti u ''zabranjeni'' japanski zaljev i razotkriti mračne tajne. Tajnu akciju snimao je redatelj Louie Psihoyos, inače snimatelj National Geographica, a pritom je koristio specijalne kamere i podvodne mikrofone koje je nabavio od Industrial Light and Magica.
Najveće priznanje film je dobio kada je osvojio Oscara za najbolji dokumentarac. Osim Oscara, osvojio je više od 50 nagrada na važnim svjetskim festivalima, među ostalima i na prestižnom festivalu neovisnog filma u Sundanceu, na kanadskom Hot Docsu te IDFA-i.
Kritičari kažu da je ''ovo vrlo vjerojatno jedan od najsnažnijih, najemotivnijih i najvažnijih dokumentaraca o prirodi koji su gledali, brutalno iskren i jednostavno fascinantan'', a ističe se da ovo i ''odlično režiran dokumentarac koji se razotkriva kao špijunski triler''.
“The Cove“ sadrži “undercover“ snimke lova na dupine i njihova brutalnog masakra u skrivenu zaljevu izvan Taijia - “malog grada s velikom tajnom“, svojevrsne “zone sumraka“ - čiji je idejni tvorac privatna kompanija sa “debelim vezama“. Svake godine, u mjesecu rujnu, lokalni ribari rabe sonar kako bi zbunili jato dupina – njih 23 tisuće! - i navabili ih u spomenuti zaljev. Sretniji među simpatičnim sisavcima sa anatomski urođenim “osmijehom“ bit će odvučeni u neki “Sea World“ diljem planeta (cijena: 150 tisuća dolara za jednog dupina).
Manje sretni, pak, bit će harpunima nemilosrdno izbušeni do smrti, a njihova krv zaljev obojiti u crveno kao u kojekakvom horor filmu. Tu priči nije kraj. Da stvar bude gora, meso dupina, s visokom koncentracijom otrovne žive, pod lažnom etiketom traži kupce u dućanima, dok se u lokalnim školskim ustanovama servira kao (obavezna) marenda za klince. Domaći ljudi Taijia i okolice branit će se riječima da je to tradicija (“Vi jedete krave, a mi dupine!“).
No, zanimljivo, ostatak Japana nema pojma da se meso dupina uopće prodaje, niti ga jedu. Nevjerojatno vladino zataškavanje razotkrio je Richard O' Barry, legendarni krotitelj i trener dupina na svojedobno popularnoj TV seriji “Flipper“, sa timom aktivista.
Zaljev je prepun “gorila“, prilično sirovih u ophođenju ka strancima, koji čuvaju mjesto zločina i smjesta gase kamere. Tu je i korumpirana policija koja prati svako sumnjivo lice.
Tako, O'Barry i njegova ekipa - ronioci na dah, modelar hollywoodske kompanije za specijalne efekte Industrial Light and Magic... - odlučili su se na ilegalnu akciju. Izbjegavat će lokalnu policiju i ribare, infiltrirati se u zaljev i zasaditi kamere u lažnim stijenama pod okriljem noći kako bi iste ostale skrivene od očiju čuvara.
Redatelj Psihoyos priznao je da se u djetinjstvu šopao filmovima Jacquesa Cousteaua i Jamesa Bonda. “Zaljev“ je impresivan spoj Cousteaua i Bonda, s time da se u trenucima akcije gleda na rubu sjedala, kao realistički špijunski triler, jer znate da se scena ne može ponoviti ako ne ispadne dobro.
Dobra je vijest da Psihoyosova “akcijnost“ nikad ne zasjenjuje poruku filma, kao ni činjenicu da je ovo jedna od onih priča koje “jednostavno trebaju biti ispričane“.
