Zašto vjerujemo znanstvenicima?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Međunarodni tim istraživača, pod vodstvom Univerziteta u Pittsburghu i uz učešće Univerziteta u Beču, otkrio je intelektualnu skromnost kao ključni faktor koji utiče na povjerenje u znanost.

Prema rezultatima studije, znanstvenici koji otvoreno priznaju granice svog znanja i spremni su prilagoditi svoja stajališta u svjetlu novih dokaza, doživljavaju se kao daleko pouzdaniji te su njihove preporuke bolje prihvaćene.  

Tim psihologa, uključujući Ninu Vaupotič s Univerziteta u Beču, proveo je anketu i niz online eksperimenata s više od 2.000 učesnika iz SAD-a. U ovim istraživanjima testirane su različite osobine znanstvenika kako bi se utvrdilo koje od njih grade povjerenje.

Tokekom eksperimenata, učesnicima su predstavljeni znanstveni tekstovi napisani na tri različita načina: s naglašenom intelektualnom skromnošću, s nedostatkom iste, ili s neutralnim pristupom.

Tekstovi sa visokim stupnjem skromnosti koristili su izraze poput: "Dr. Moore ne oklijeva priznati kada nešto ne zna" ili "Dr. Moore mijenja svoj stav kada se pojave suprotni dokazi".

Rezultati su bili jasni: učesnici su znanstvenike u tekstovima sa visokim stupnjem skromnosti ocijenili kao vjerodostojnije, spremnije su prihvaćali njihove preporuke i tražili dodatne informacije o datoj temi.

Zanimljivo je da je pozitivni efekt intelektualne skromnosti bio prisutan u različitim znanstvenim disciplinama poput medicine, klimatskih istraživanja i psihologije.

''Najveće povjerenje su gradili znanstvenici koji otvoreno priznaju svoje granice znanja'', ističe Nina Vaupotič.

Ova studija pokazuje da je intelektualna skromnost ne samo poželjna osobina, već i ključni alat za jačanje povjerenja u znanost.

U vremenu kada je tačno informiranje i donošenje odluka na osnovu znanstvenih činjenica od kritičnog značaja, znanstvenici bi mogli ostvariti veći uticaj ako pokažu spremnost na prilagođavanje, priopćio je Ured Grada Beča u Sarajevu.