Karijev doktorat i njemačko čudo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čudna je bila ta 1993. godina. Prvo je recimo Efes Pilsen osvojio Saporta Cup nakon što je u finalu pobijedio Aris 50:48, nakon čega je Maljkovićev Limoges uzeo naslov prvaka Europe ispred Kukočevog i Skansijevog Benettona. Eurobasket koji se igrao od 22. lipnja do 4. srpnja u Njemačkoj je dočekan u pomalo čudnim okolnostima. U odnosu na prethodni u Rimu, sada je bilo dvostruko više sudionika, igrana su dva kruga kvalifikacija. Litva kao brončana s Olimpijade se nije plasirala, dok je Hrvatska doputovala psihološki uzdrmana nakon tragičnije pogibije Dražana Petrovića. Opet, pored i takve Hrvatske, Španjolske, Grčke, Rusije, uvijek kvalitetne Francuske, solidne Slovenije, Italije, Njemačku definitivno nitko nije očekivao na vrhu.

Nitko nije vjerovao

Bez obzira na onu već otrcanu frazu da su domaćini, da će imati potrebni sudački vjetar u leđa. I još bez Detlefa Schrempfa njihove najveće zvijezde.

''Definitivno nitko nije vjerovao da se može napraviti neki rezultat. Igrači, navijači, javnost, nitko. Jako je bilo teško uvjeriti ih u suprotno, bez obzira na neke rezultate i iskorak koji smo napravili recimo na Olimpijadi ili Univerzijadi. Ali ja sam vjerovao jer smo imali dobru selekciju. Uostalom da nije bilo tako, ne bismo postali prvaci Europe'', reći će Svetislav Pešić, popularni Kari koji je nakon Bormija 1987. godine, otišao u tadašnju Zapadnu Njemačku.

Pešić nije odustajao

Jedina bilo kakva poveznica ostatka Europe s tom Njemačkom bila je ustvari momčad Bayera iz Leverkusena koja je godinama igrala sporednu ulogu u Ligi, odnosno Kupu prvaka. S Kochom, Welpom, Harnischom, Behnkeom, Gnadom, Nurnbergerom, rođenim Kanađaninom Jaeckelom, Kari je krenuo u veliku avanturu. Uporno je uvjeravao igrače da mogu napraviti dobar rezultat, da mogu napraviti jako puno.

''Mi jesmo igrali na Olimpijadi, ali nekako objektivno nismo očekivali da možemo proći dalje od četvrtfinala. Međutim, Pešić nas je stalno bodrio, uvjeravao da možemo i bolje od toga. on je jako dugo radio na ovom projektu i nije posustajao bez obzira na silne neuspjehe u kvalifikacijama. Međutim, Pešić nas je uspio posložiti kao momčad'', reći će jedan od najvećih "šminkera" ali i zvijezda u toj reprezentaciji Henning Harnisch.

Do četvrtfinala tri pobjede

Međutim, sustav natjecanja je bio takav, da jedan ili dva poraza pa skoro ništa nisu morala značiti. Uostalom, Njemačka je u četvrtfinale ušla s tri pobjede i dva poraza. Na startu su stradali od Estonije koja im je utrpala 113 poena, pa je i onako skromno samopouzdanje bilo dodatno uzdrmano. Ipak uspjeli su nadigrati Belgiju i onda ostvariti jednu od važnijih pobjeda, onu protiv Slovenije 79:57. Jaeckel i Harnisch su bili sjajni u tom susretu, obojica su ubacila po 19 poena.

U nastavku slijede dueli protiv Francuske, Hrvatske i Turske i tek pobjeda u posljednjem, što je bilo dovoljno za četvrto mjesto u skupini. I Španjolsku u četvrtfinalu. Koja je bila u tom trenutku sigurno daleko kvalitetnija s tek jednim porazom u pet utakmica. Završnica se igrala u Olimpijskoj dvorani u Münchenu. Tamo je u glavnoj ulozi bio sada već pokojni Christian Welp. Španjolce je uništio s 23 poena, Njemačka se provukla 79:77.

''Pobijedili smo Španjolsku i sve se promijenilo. Javnost, navijači, svi odjednom bili uz nas. Dvorana je bila rasprodata, ali opet nitko nije vjerovao da možemo do finala. Ulazak u polufinale je bio veliki uspjeh, ali mi razmišljali samo o finalu'', sjeća se Pešić.

Protiv Grčke najbolja utakmica turnira

S Grcima je opet bilo tvrdo, na malo poena. Grci su imali veliku podršku, pa je napokon atmosfera bila vrijedna polufinala. Njemačka je izgledala odlično u prvom dijelu, u pojedinim trenucima su Grci bili u minusu osam poena, ali su se do poluvremena vratili. U nastavku skoro identičan razvoj situacije na parketu. Na tri minute prije kraja Njemačka je na plus deset i sve je bilo jasno. U završnici susreta je došlo do velike gužve na tribinama, pa su košarkaši odmah po završetku odjurili u svlačionice, velikog slavlja nije bilo.

Hrvatska koju su mnogi vidjeli u finalu je "pukla" na posljednjoj stepenici. Rusi su poveli 17:15 i od trenutka su stalno držali Hrvatsku na odstojanju. Kada se susret lomio Fetisov i Gorin tricama odvode Ruse u finale.

''Rusi su dizali iz utakmice u utakmicu, pa njihov ulazak u finale za mene nije bio iznenađenje'', rekao je Pešić prije finala.

Welp za povijest

I finale je na kraju odlučeno u samoj završnici. Na 25 sekundi prije kraja Rusi su imali napada kod 68:68. Harnisch šalje Babkova na liniju slobodnih pa Njemačke ide u posljednji napad na -2.

''Ja kao trener volim kada moja momčad ima posljednji napad. Jer vrlo lako može protivnik napraviti prekršaj. Akcija je bila spremna, Nurnberger je morao pronaći slobodnog suigrača na šutu, a onda se otvorila rupa u reketu. Lopta za Welpa koji to sjajno koristi. Netko će reći sreća, ali opet u neku ruku sreća prati hrabre, a mi smo to bili'', sjeća se na kraju Pešić.

Ostalo je povijest. Nekada sjajni centar Sveučilišta Washington je prevario Mikhailova i dodatnim bacanjem odveo Njemačku na tron. Prvi i jedini put. Glupo je prognozirati, ali teško će Njemačka to ponoviti. Ono što je ostalo za sva vremena, jeste najveća priča u povijesti Eurobasketa, najveće iznenađenje ikad.