Najbolja utakmica koju nitko nije vidio

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šest godina nisu mogli osvojiti zlato. Bez obzira gdje se igralo, što se igralo. Od Madrida 1986. godine, do Barcelone 1992. Amerikanci su u Seulu bili tek treći, na SP-u Argentini također. Nisu mogli ni na domaćem terenu. Na Panameričkim igrama u Indianapolisu srebro, na Igrama dobre volje u Seattleu, opet drugi. Uglavnom su igrali sveučilištarci, dobri, ali nedovoljno za Jugoslaviju ili Sovjetski Savez, pa i Brazil. Onda je odlučeno u jednom trenutku.

Po prvi put u povijesti, na Olimpijadi će igrati profesionalci. Ideja je po nekima potekla od velikog čovjeka, košarkaškog vizionara, Bore Stankovića. Koji vjerojatno u tom trenutku nije niti sanjao da će se upravo dvije košarkaške velesile raspasti, da će Jugoslavija i Sovjetski Savez posljednje veliko finale odigrati u Argentini 1990. godine.

Bilo je i nesebičnosti i sebičnosti u naprednoj ideji Stankovića koji je bio svjestan da FIBA nije imala apsolutno nikakvu ulogu u onome što se dešavalo u NBA. Želio je jednostavno da u tom krojenju poretka, u tom približavanju NBA ligi, FIBA bude važan faktor. Istovremeno podržavajući priču o tome kako najbolji europski igrači mogu biti još bolji igrajući protiv najboljih.

Vrijeme za profesionalce 

Tih godina su u NBA Ligi završili Petrović, Divac, Paspalj, Volkov, Marčiulionis, europske ekipe su prijetile američkim na onim čuvenim McDonald's turnirima. Stern i ostali nisu imali ništa protiv, krenulo se u projekt stvaranja nečega što svijet sporta nije vidio prije niti će vidjeti poslije. Te za nas na ovim prostorima ružne, 1992. godine.

Za trenera je imenovan Chuck Daly, tvorac prvaka iz Detroita, popularnih Bad Boysa. Trebalo je izabrati iz jedne takve lige 12 igrača. I danas kruže priče kako Jordan i Magic nisu ni htjeli čuti za Isiaha Thomasa, pa je priliku dobio Clyde Drexler.

Čudan je bio izbor i najboljeg sveučilištarca. NCAA zvijezda Christian Laettner se našao među dvanaest, valjda zato što je bolje učio od Shaquillea O'Neala i Alonza Mourninga. Na kraju je lista kompletirana. Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird, Charles Barkley, Scottie Pippen, Karl Malone, Patrick Ewing, David Robinson, John Stockton, Chris Mullin, Clyde Drexler i Christian Laettner. I nije bilo lako uklopiti sve te zvijezde, koji su na NBA parketima vodili svoje ratove.

Daly tražio poraz

S tim što se Magic već povukao, Bird je najavio odlazak poslije Barcelone. Za početak su odigrali utakmicu protiv "sveučilištaraca" okupljenih u jednom kampu u Californiji. Taj tim su činili Bobby Hurley i Grant Hill (Duke), Penny Hardaway (Memphis), Jamal Mashburn (Kentucky), Eric Montross (Severna Karolina), Allan Houston (Tennessee) i Chris Webber (Michigan). Dream Team je izgubio 54:62!

Priča se da je Daly dotrčao do lože za novinare i rekao zapisničaru da izbriše rezultat prije nego novinari uđu u dvoranu. Njegov pomoćnik, legendarni Mike Krzyzewski je na kraju priznao da je Daly zapravo "tankirao", da je želio poraz. Zašto? Dalyjeva filozofija je bila da svaki tim – bez obzira koliko talentiran – može izgubiti svakog dana. Želio je to da dokaže.

"Danas smo ubijeni. Pobijedili su nas i igrali su dobro. Tako smo neusklađeni i toliko nesigurni u neke stvari koje nam inače izgledaju normalno na parketu. Nemamo nikakav kontinuitet. Da ovi momci mogu da igraju u Barceloni osvojili bi srebrnu medalju", poručio je Jordan. Dan kasnije stvari su izgledale bolje.

Dream Team barem ovaj iz 1992. godine niti jednu zvaničnu utakmicu nije izgubio. Kvalifikacije na domaćem parketu su odradili s čistih 6-0, prosječna razlika je bila 51.5 poena.

Finalne pripreme u Monte Carlu 

Na red su došle pripreme za Barcelonu. Barem one finalne. Šest dana pred početak. Iako je bio izričito protiv kockarnica i "zvučnih" gradova, David Stern je znao da nema smisla poslati Jordana, Barkleya i ostalo društvo u neku vukojebinu. Pa je počeo razgovarati s prijateljem, suvlasnikom New York Giantsa, Robertom Tischom, koji je posjedovao paradni hotel Loews u Monaku.

Odluka je pala, Dream Team je doletio u Nicu u ponoć 18. srpnja, pa se kompletna delegacija prebacila u Loews. Tamo su naletjeli na poprilično frustriranog Henrija Lorenzija, legendarnog upravitelja hotela kojem su zasmetali svi ti silni ljudi iz osiguranja.

"Shvaćate li tko trenutno kocka u mom casinu? Znate li koliko je ovdje važnih faca, političara, filmskih zvijezda. Koga interesiraju vaši
košarkaši"?

Kockarnica se nalazila se u sredini hotela, služeći tako kao svojevrsno kazalište u krugu. Petorka Jordan, Magic, Barkley, Pippen i Ewing je bila standardna. Za stolom. Blackjack i ostale stvari. Naravno bilo je tu i golf igralište.

Pripreme za Olimpijadu? Ovo je bio više nego odmor. Na red je došla još jedna kontrolna utakmica. Protiv Francuske. 3500 ulaznica je planulo za 15-ak minuta, Francuska je koju je vodio Francis Jordane je malo vodila na početku, ali je razbijena 111:71

Međutim, znao je Daly da to još uvijek nije to. Ali je znao i što mu treba. Treba mu jedna utakmica, jedan trening, možda čak i malo tučnjave. Do tada su obično igrali Istok protiv Zapada, ovaj put nije mogao računati na Drexlera i Stocktona koji se još uvijek oporavljao od prijeloma desne fibule.

Trebalo je malo vatre

Deset igrača. Za "Plave" su igrali Magic, Barkley, Robinson, Mullin, Laettner. Za "Bijele" Jordan, Malone, Ewing, Pippen i Bird. Magic je nešto ranije onako nervozan bacio loptu u tribine, zajebanciji je došao kraj. Daly je samo rekao:

"Dajte sve od sebe, ono najbolje."

Dvorana je bila zaključana, osim trenerskog staffa, tu je još samo bio kamerman Pete Skorich koji će ostati jedan od svjedoka "najveće utakmice koju nitko nije vidio" Oni privatni NBA ratovi su ponovo bili tu. Jordan je želio dokazati Magicu da je njegovo vrijeme prošlo, Barkley je želio nešto pojasniti Maloneu, Ewing hladnom Robinsonu. Od prvog podbacivanja. Dalyjevi pomoćnici su bili suci, ali su oni znali što treba šefu. Jedna utakmica na rubu tučnjave, jedna play off utakmica u kojoj je sve dozvoljeno. Kako bi se zaustavio protivnik.

Utakmica koja je sve promijenila 

Osjetilo se to na parketu, kad je Pippen povukao Barkleya. Kad su "Jordanovi" krenuli u napad, čulo se "Let’s go, Blue. Pick it up now", Magic kao da je dao znak "svojima". Igralo se žestoko, na rubu tučnjave, nije bilo lako poentirati. Dvorana je bila prazna, puno toga se moglo čuti.

"Mi smo poveli nekih osam razlike ili nešto tako. Ja sam prišao Michaelu, kucnuo ga i rekao: "Vidi čovječe, ako se ne pretvoriš u Air Jordana, raznijet ćemo te. Čovječe, zašto sam to rekao. Michael je pogodio jednu tricu, vratio se pa još jednu, prošao je kroz sredinu, vrlo brzo su rezultat preokrenuli", prisjetio se Magic.

Jordan je dobio Magica 

Negdje u vrhu dvorane ostao je snimatelj Skorich koji će sačuvati kompletan materijal. Koji su opet mogli vidjeti samo rijetki. Ekipa Magica Johnsona je vodila, ali Jordan je morao uzvratiti. Njegovi su napravili seriju 17:4. Bijeli su dobili 40:38.

Jordan je dokazao Magicu da je njegovo vrijeme prošlo, ubacio je 17 poena, Barkley na drugoj strani 11, Laettner 10. Daly je dobio ono što je trebao. Bez obzira na to što je Magicu bilo krivo za poraz, Barkleyu naravno, ali ovo je sada bila ekipa spremna da grize do posljednje lopte, bez obzira na protivnika, razliku u datom trenutku. Ovo je bila ekipa spremna da uništi svakog narednog rivala na drugoj strani.

"Ovo je najbolji meč koji sam ikad igrao. Nije bio onaj klasični trening. Bilo je malo suđenja...Bilo je deset članova Kuće slavnih koji su igrali jedan protiv drugog. Koliko se puta ovo dogodilo? A kad kažem, deset u Kući slavnih, govorimo o neospornim članovima Kuće slavnih. Takva konkurencija je bila, sa svime što je lijepo u košarci, uključujući i trash talking. Svi ovi elementi su bili u ovoj utakmici. To je upravo ono što zamislite kada pomislite na meč u kojem bi nastupili svi najbolji igrači u Kući slavnih", rekao je Michael Jordan. 

Spremni za Olimpijadu

PJ Carlesimo je bio sudac, jedan od trojice, dvojica su uglavnom statirala. Daly nije želio prave suce u ovoj utakmici...

"Magic me je optužio za favoriziranje jer sam igrao golf s Michaelom nakon treninga u Monte Karlu. Rod Thorn, Chuck, Barkley, Michael, svi smo igrali golf u Monte Carlu. Svaki put kada sam dosudio prekršaj za Michaelov tim, izbio je problem. Možete zamisliti što su Michael i Magic govorili jedno drugom. I što se bližio kraj meča, to je postajalo sve napetije. Njih dvojica su se kidali na terenu. Samo smo pokušavali da sve držimo pod kontrolom. Chuck je jednom morao zaustaviti sve ovo:

"Dosta je bilo, svi napolje!"

Dream Team je došao u Barcelonu. Igrači nisu bile smješteni u selu, već u hotelu u gradu. U luksuznom, Ambassador.

"U našem hotelu, morali ste imati identifikaciju sa slikom da biste ušli tamo, a mi smo otišli do bazena na krovu hotela, tamo je oko 10 momaka naoružanih. Tako da je bilo nekako smiješno, bilo je kao: djevojka u bikiniju; naoružani tip, djevojka u bikiniju, naoružani tip. Ljudi su mislili da ne želimo da ostanemo u Olimpijskom selu zato što smo željeli da budemo veliki, ali to je bilo zato što smo dobivali prijetnje smrću. Rekli su nam da bi jedna od ovih terorističkih grupa to smatrala sjajnim ako bi uspjeli uništiti Dream Team", pojasnio je Barkley.

Velike zvijezde, velika razlika 

Njihov odlazak na treninge i utakmice predstavljao je veliki problem za ljude u osiguranju. Momci su znali kartati do ranih jutarnjih sati, Michael nije spavao 48 u komadu, ali su na terenu bili pravi. Svoje protivnike su razbijali s prosječnih 43,8 poena razlike. Postizali su više od 100 poena u svakoj utakmici, prosjek je bio 117,3 poena, što je olimpijski rekord.

Jordan je bio starter svih osam utakmica, Barkley vodeći strijelac tima s prosjekom od 18 poena, dok je Jordan imao 14,9 poena. Ewing i Malone su bili najbolji skakači, Pippen asistent.

"Poštar" iz Utaha je ubacio prve i posljednje poene na turniru iz igre, Bird se povukao deset dana nakon završetka turnira. Laettner (22) je bio najmlađi igrač tima, četiri godine mlađi od Pippena i Robinsona. "Admiral" je jedini bio preživjeli iz Seula četiri godine ranije. Na sljedećim velikim turnirima, imali smo neke nove timove, neke jake, nakrcane zvijezdama, strašne, uvjerljive, ali je ovaj prvi ostao za sva vremena.