Obradović o najtežem trenutku u karijeri

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U svojoj trenerskoj karijeri prošao je puno toga. Osvajajući trofeje na klupskom i reprezentativnom planu osigurao je sebi epitet
najtrofejnijeg europskog trenera.

Iako će reći kako je u karijeri imao mnogo više dobrih i sretnih trenutaka, naravno bilo i onih manje sretnih, tužnih. Obradović je izdvojio jedan koji možda samo iz njegove perspektive savršenog trenera može biti težak.

Mnogi su skloni tvrdnji kako je to neuspjeh s reprezentacijom SICG na Eurobasketu 2005. godine, međutim Obradović će vratiti film na prvenstvo koje se igralo šest godina ranije. Na kojem tadašnja Jugoslavija zauzela treće mjesto.

"Ja sam imao još jednu tešku situaciju, za koju ljudi nisu znali. Možda mi je još teže palo. Imao sam velike probleme u pripremama, organiziranju priprema. Trajalo je bombardiranje Beograda, Podgorice… Pričam o Europskom prvenstvu u Francuskoj. Bili smo prvaci Europe ’95, drugi na Olimpijskim igrama ’96, prvaci Europe ’97, prvaci svijeta ’98 i onda odjednom dolazi Francuska. Zbog dva promašena zicera, a lopta je bila kod najboljih igrača, smo ispali od Italije. Osvojili smo brončanu medalju i to je bilo kao da smo išli bez veze. Nikog nije bilo da te sačeka, da ti kaže neku lijepu riječ. Meni je bilo krivo zbog igrača, znam da sam nakon utakmice s Italijom bio strašno tužan. Možda najtužniji ikad u karijeri! Čak i tužniji nego 2005. godine", zaključio je trofejni trener.