Baka o Hong Kongu, bizarnom otkazu u Kini, rođi Spajiću i najdražem golu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Podsjetimo, Baka Slišković je u tamošnjem klubu HK Kitchee radio kao trener, ali nakon što je prvenstvo prekinuto s klubom je potpisao sporazumni raskid i ostao u ulozi savjetnika, s tendencijom da se vrati na mjesto trenera ako se prvenstvo nastavi.

 ''Prije mjesec dana sam se vratio u Mostar i sad čekam instrukcije hoću li se vraćati ili ne. Prvenstvo je prvo bilo prekinuto zbog nereda u Hong Kongu, pa onda opet zbog pandemije. Sad sam na vezi s predsjednikom i čekam'', kazao je Slišković za Sportklub.

 Gostujući u njihovom podcastu legendarni nogometaš i trener pričao je o svemu, pa i tome kako je prošlog ljeta završio u Hong Kongu.

 ''Čekao sam angažman i kad sam mislio nastaviti u Zrinjskom javio se menadžer iz Žepča, Miodrag Milardić, koji mi je ponudio angažman u Hong Kongu. Stupio sam u kontakt s predsjednikom, bio sam dva sata u Skype razgovoru s njim, a nakon razgovora sam pristao i otišao. Ispalo je super, radiš svoj posao i nemaš pritiska. Mogu reći da sam odmorio glavu u ovih godinu dana. Sutra kada bi me zvao da se vratim odmah bi otišao'', dodao je Slišković.

 U podcastu SportKluba Slišković je govorio i svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri. O tome kako je u Kini dobio otkaz nakon jedne utakmice:

 ''Kad sam vodio klub u Kini (Qingdao Jonoon) svi su bili prezadovoljni pripremama. Imali smo dobre rezultate u prijateljskim utakmicama i u prvoj prvenstvenoj smo odigrali 0:0, iako smo bili puno bolji. Vratili smo se s gostovanja, bio sam zadovoljan jer smo dobro igrali, ali dočekao me direktor i rekao da sam dobio otkaz. Objašnjenje? Nismo igrali na način kakav bi on želio''.

 O razlici između trenerskog i izborničkog posla.

 ''Izbornik je teže biti nego biti trener. Kad si trener u klubu onda znaš igrače u dušu, a kao izbornik možeš biti ne znam kakav taktičar, jer ovisiš o trenutnoj formi igrača. Motivacijski dio tu igra veliku ulogu i Ćiro je tu majstor, a i Dalić je na zadnjem svjetskom prvenstvu to dobro radio''.

 O iskustvu iz igračkih dana, preneseno na trenerske vode.

 ''Ako vidim mladog momka da ima 'krvave' oči, neću ga odstraniti s treninga. Nego ću mu prići, onako očinski objasniti neke stvari. Možeš ti svaki dan tako što se mene tiče, ali to nije dobro za tebe. Da mi je ova pamet, a one godine…''

 O igranju nogometa u Francuskoj i Italiji.

 'Bio sam te sezone u Marseillu (1986-1987) najbolji strijelac lige, igrao odlično, ali sam upao u neki sukob s pomoćnim trenerom. Uz to, klub je doveo tri vrhunska stranca, a bilo nas je pet za tri mjesta. Došli su Abedi Pele, Klaus Alofs, Chris Waddle… Konkurencija je bila strašna i morao sam otići. Predsjednik Tapi me nije nigdje htio u Francusku i došao sam u Italiju. Ali bilo je to predivno iskustvo. Igrali smo u Pescari nogomet koji je bio ispred svog vremena, a igrati ligu zajedno s veličinama poput Maradone ili Platinija, nezaboravno je iskustvo''.

 O životu u Mostaru, Francuskoj i Italiji.

 ''Mostar je moj grad i u Mostaru se uvijek najljepše osjećam. Ali u Francuskoj je najljepše živjeti, puno je mirnije. Od Francuza te ne može zaboljeti glava, a od Talijana može. Temperamentom su slični Dalmatincima''.

 O Stjepanu Spajiću, legendarnom predsjedniku Hrvatskog Dragovoljca.

 ''Rođo je od početka na mene ostavio dojam čovjeka koji zna što želi i koji će to ostvariti. Igrali smo jednom važnu utakmicu protiv Rudeša i ja mu kažem: 'Ne sekiraj se Rođo, zabit ću ga iz kornera!'. On mi kaže: 'Ako ga zabiješ iz kornera dat ću ti odmah tisuću maraka'. I ja stvarno zabijem iz kornera, a on preko cijelog terena trči, nosi novčanicu od tisuću njemačkih maraka i zalijepi mi je na čelo! Na sred terena!''

 Najdraži gol…

'Vjerojatno onaj protiv Sparte u dresu Hajduka (1984., četvrtfinale Kupa Uefa). Možda nije najljepši, ali je jedan od najvažniji jer nas je uveo u polufinale''.