Bombarder Gerd Muller

Tekst članka se nastavlja ispod banera

- Za mene su uvijek govorili da sam stroj za golove. Naravno da volim zabijati, ali nekada poželim igrati na nekom drugom mjestu u ekipi. Nije lako biti vođa navale, stalno vas udaraju protivnički igrači. Probao sam igrati beka, to je puno lakše, ali su me opet vratili u napad, jednom sam se oprobao i kao golman, riječi su legendarnog njemačkog napadača, za Nijemce neponovljivog Gerda Müllera.

S rekordnih 68 golova u 62 reprezentativna nastupa, te s 365 golova u 427 bundesligaških nastupa i 66 europskih golova (74 nastupa), Müller je jedan od najboljih strijelaca u povijesti nogometa.

- Kada sam njega imao u sastavu, imao sam jednu brigu manje. Bez obzira kako ekipa igrala, kako on igrao, znao sam da će dati gol. On je trpao otpatke, podmetao noge, njegovi golovi nisu bili lijepi, nisu bili za estetiku, ali svi su bili rezultatski važni, prisjeća se Helmut Schoen koji je kao selektor vodio Zapadnu Njemačku do naslova europskog prvaka 1972. godine, odnosno svjetskog prvaka 1974. godine.

U finalu Europskog Gerd je Sovjetima zabio dva gola od tri, dvije godine kasnije u finalu na domaćem terenu jedan, onaj pobjedonosni gol protiv Nizozemaca za 2:1.

U tom periodu Müller je bio nezaustavljiv. Sedam puta najbolji strijelac njemačkog prvenstva, četiri puta najbolji strijelac Kupa prvaka. Znao je efektno pogoditi iz okreta, ali i pokupiti sve moguće otpatke pred protivničkim golom. Udo Lattek je to znao najbolje objasniti:

- Zabijao je potiljkom, petom, grudima, ponekad čak i rukom kad sudac ne vidi, kaže čovjek koji ga je trenirao jedno vrijeme u Bayernu. Teško su ga zaustavljali obrambeni igrači, jednako tako i golmani.

Jedan od onih koji mu je skinuo penal je Mostarac Enver Marić 9. maja 1973. godine. Selekcije Zapadne Njemačke i Jugoslavije su se pripremale za nastup na Svjetskom prvenstvu. Igralo se na već drevnom Olympia stadionu u Münchenu. Završilo je 0:1 Mara je bio nesavladiv, zaradio je od izvještača čistu desetku, tri godine kasnije i transfer u Schalke. U napadu je zabio Bajević za slavlje Jugoslavije.

Gerd Müller je rođen u gradu Nördlingenu, rano je ostao bez oca. Igrao je za lokalni klub, ali i nosio namještaj. Sa svojim bratom je na motoru odlazio često do Nürnberga, gledajući utakmice ovog kluba i maštajući kako će jednog dana zaigrati za tu ekipu. Gerd će ubrzo zaigrati, ali ne za Nürnberg, već za veliki Bayern. Ljudi iz ovog kluba su se jednog dana našli u domu Müllerovih, njegovoj majci su rekli:

- On je rođeni nogometaš, on se mora razvijati u velikom klubu. Navodno je Bayern isplatio tada 5000 njemačkih maraka u posljednjem momentu jer su i susjedi, München 1860, tražili napadača. Zlatko Čik Čajkovski je bio trener Bayerna koji u to vrijeme nije bio prvoligaš!

- Što da radim s jednim dizačem tegova, pitao je u šali tada Čajkovski, pa je odlučio. Ti mali debeli ćeš igrati u napadu.

Taj mali debeli će se načekati, čitavu jednu sezonu, a prvu pravu priliku će dobiti 1965. godine. Igrali su Eintracht Braunschweig - Bayern, Gerd je ušao u nastavku. Za 45 minuta se dva puta upisao u strijelce, Bayern je slavio 4:2. Naravno, navijači jednog i drugog tima stadion su napuštali sa samo jednim pitanjem. Tko je ovaj igrač?

S Müllerom počinje uspon Bayerna koji će u godinama ispred osvojiti četiri titule prvaka, četiri kupa, tri uzastopna naslova Kupa prvaka, jedan Interkontinentalni kup, jedan Kup Kupova. Dva puta je bio najbolji strijelac u Europi, sedam puta najbolji strijelac Njemačke, četiri puta je najbolji u Kupu prvaka.

U Meksiku je na SP doveo Njemačku do polufinala. Krenuo je protiv Maroka jedan gol, nastavio s dva vezana hat trick-a (Bugarska, Peru), po jedan je dodao Englezima (pobjedonosni), te u polufinalu Italiji dva, ali je Njemačka izgubila 3:4. Müller je bio prvi strijelac sa deset golova.

U sezoni 1971/72 je Miler s 40 postignutih golova ostvario nevjerojatan rekord Bundeslige. Tada je Bayern, u 34 ligaške utakmice, postigao ukupno 101 gol i postao prvak. 1972. godine je za 16 minuta Sovjetskom Savezu utrpao četiri gola.

U tom periodu Njemačka reprezentacija je imala seriju od 25 utakmica bez poraza. Bez obzira na njegove brojke kritičari su često znali reći kako zabija samo zicere, što je Gerdu itekako smetalo.

- Uvijek mi je to smetalo. Kada neko uputi udarac ka golu, ja sam po deset puta trčao na golmana ne bi li mu lopta ispala, dok to drugi nisu radili.
Njemačku reprezentaciju je napustio relativno rano, imao je tek 28 godina. Ubojitom centarforu je zasmetalo što se titula svjetskih prvaka proslavlja bez žena igrača. U Bayernu je ostao do 1979. godine, dvije sezone u Americi te na kraju karijere i problemi s alkoholom.

Sve je izbilo na površinu u javnosti kada je i na trening u Bayern došao pripit. Supruga se željela rastaviti od njega, a lovila ga je i porezna i financijska policija koja mu je kasnije zbog dugova ovršila dva stana. Strašni napadač se našao u velikim problemima.

- Jednostavno ništa ne radiš, samo bih cijeli dan sjedio i pio. Bio sam u velikom problemu, ali prijatelji su bili tu kada je bilo najvažnije. Moja najveća pobjeda bila je pobjeda nad alkoholom.

Uli Hoennes, Franz Beckenbauer i Karl-Heinz Rummenigge su ljudi koji su u tom periodu odigrali veliku ulogu. Prvo su ga uspjeli nagovoriti da krene na liječenje i oporavak, našli su mu psihijatra, a uspjeli su i njegovu suprugu nagovoriti da odustane od rastave. Na kraju je Gerd dobio posao u Bayernu.

Nažalost, prije nekoliko godina Bayern se oglasio saopćenjem u kojem piše kako ovaj slavni golgeter boluje od Alzheimerove bolesti.