Garrincha bio i ostao kralj driblinga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pele. Jedan od najboljih igrača svih vremena, za neke i najveći. I kada se priča o ovom igraču, priča se u superlativima, ali nogometni analitičari će u takvim pričama postaviti pitanje, a Garincha? Što je s Garrinchom? Garrinchom koji  je  dao posebnu boju, miris, aromu slavnom Brazilu iz pedesetih, šezdesetih godina.

Brazilu  koji je vladao od 1958. godine, pa sve  do  svjetskog prvenstva 1966. godine u Engleskoj. Didi, Vava, Zagallo, Zito, Garricnha, Pele. To je taj Brazil koji je izgubio samo jednu utakmicu kada su Pele i Garrincha bili zajedno na terenu, Brazil nije gubio. Garricnha bez Pelea jeste jednu,  onu od Mađarske u Engleskoj 1966. godine.

''Ovaj dječak ima deformiranu kičmu. Lijeva noga mu je šest centimetara kraća, desno koljeno vuče na unutra. Neuhranjen je. Postoje svi uvjeti za dječju paralizu. Potrebne su operacije, mislim da se radi o dječjoj paralizi. Bez ikakvih aktivnosti'', upozorio je doktor  Maneove roditelje. U situaciji kada ni  sam Mane nije znao koliko ima braće i sestara u siromašnoj Dos Santos porodici, stvari su jedino mogle biti prepuštene slučaju. I tko zna kako bi se stvari razvijale da je Garrincha završio na nekoj operaciji.

Ovako smo dobili jednu veliku priču, legendu koja nije imala niti sretan početak, a još manje kraj, iako je Manei nogomet uglavnom  bio zabava. Siromaštvo, brojna porodica u kojoj djeca bukvalno umiru od gladi, otac alkoholičar. Tako je bilo okruženje Manuela Francisca dos Santosa ili bolje rečeno Manua Garrinche. Ovaj nadimak Garricnha dobio je od sestre.

S obzirom na silno siromaštvo Garrincha je s 14 godina već bio zaposlen u tvornici tekstila i već je polako slagao prazne boce ruma pored sebe. I nije previše mario.  Imao je dvadeset godina kada se skrasio u Botafogu, bila je to 1953 .godina.  Našao se u drugoj ekipi, koja će prvu razbiti 5:0. Gentil Alves Cardoso, tadašnji trener Botafaga, je novajliju želio isprobati jedan na jedan s Niltonom Santosom.

''Kada sam ga vidio ispred sebe nisam mogao da se ne nasmijem.  Ličio je na sve, osim na nekog normalnog igrača, A on mi je prvo prodao lažnjak, pa gurnuo loptu kroz noge. Pred cijelom ekipom. Nisam izdržao, uhvatio sam ga za vrat i rekao: "Ovakve stvari nećeš raditi s mnom". Na putu prema svlačionici razgovarali su Cardoso, Santos i čovjek koji je u  stvari doveo Garrinchu na trening, nekadašnji igrač Botafoga Arati. Santos je dao svoj savjet, Cardosu.

''Mali je opak, treba ga uzeti. Kasnije će Nilton Santos i Garrincha postati veliki prijatelji. Ali Garincha je bio takav, nogomet mu definitivno nije bio sve. Uostalom, jednom prilikom je tvrdio kako uopće nije pratio utakmicu Brazil - Urugvaj 1950. godine. Razlog, bio je u ribolovu. U dresu Botafoga odigrao je 581 utakmicu i postigao 232 gola.

U tom periodu nije igrao za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 1954. godine, ali jeste na onom sljedećem 1958. u Švedskoj. Brazil je bio sjajan, Garrincha nezadrživ. Prvi put se predstavio široj svjetskoj javnosti i odmah zaradio nadimak "Kralj driblinga", u pravom smislu riječi, jer mogao je driblati do iznemoglosti. Jednom je driblao igrače van terena, jednom mu je sudac zaprijetio kartonom zbog ponižavanja protivnika. Tijekom priprema za jednu utakmicu trener je dajući upute igračima Garrinchi jednostavno rekao: "A ti, ti radi što god hoćeš". Garincha je bio takav, prvo zabava pa sve ostalo. Žene i nogomet su bili tu negdje, u istoj ravni.

Iz Švedske se vratio "teži" za 2.500 dolara, što je u to vrijeme bio fin novac, ali Garrincha je to sve uspio spiskati. Novac mu također nije predstavljao neki izazov. Zarađivao je dobro u Botafogu, dobro je i trošio. Na testovima inteligencije, prije polaska na SP, je bio najlošiji, pa zato i ne čudi izjava:

''U pitanju je dijete bez borbenog duha, ne reagira na agresiju, nema osjećaj odgovornosti i timskog duha.  Ne preporučujem pozivanje u nacionalni tim'', napisao je tada liječnik Brazila kojeg trener i ostali ipak nisu poslušali.

Garrincha je nakon finalne utakmice, onako u svom stilu, mrtav - hladan rekao: " Zašto slave, hoćemo li igrati revanš?"

U utakmici protiv Fiorentine u Italiji, mjesec dana prije početka svjetskog prvenstva, Garrincha je postigao jedan od svojih najpoznatijih golova uopće, kada je predriblao četiri igrača Fiorentine, a zatim i golmana. A onda, umjesto da uputi loptu u praznu mrežu, Garrincha je pričekao da se jedan od obrambenih igrača Fiorentine vrati, pa ga je još jednom predriblao i tek tada postigao gol.

Garrincha je proglašen za jednog od najboljih igrača turnira te je izabran u prvu jedanaestoricu prvenstva. Po povratku, na prijemu kod gradonačelnika Rija, legenda kaže kao najveću želju istakao je puštanje jedne ptičice iz kaveza. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu je bio sjajan. Trpio je udarce, ali po prvi put u karijeri i uzvratio. Dobio je crveni karton protiv Čilea, ali ipak zaigrao u finalu. Završio je turnir među šestorkom koja je postigla četiri gola, a iste godine je dobio i zlatnu loptu. I nije Garrincha zabijao samo na terenu. Još u Švedskoj je ostavio traga, jednu konobaricu je ostavio trudnu. Kasnije će ona roditi sina Ulfa Lindberga, kasnijeg nogometaša.

U Čileu je Garrincha upoznao Elzu Soares koja je imala jedan hobi. Trošila je jako puno, novca pa Garrincha nije imao izbora. Ostavio je suprugu i djecu u Brazilu, a da stvar bude gora u saobraćajnoj nesreći, u kojoj je sudjelovao, poginula je Elzina majka. Garincha je sve više pio, a sve manje igrao onako kako je to samo  on znao.

''Kažu mi prijatelji ovih dana da je vrijeme da se uozbiljim jer sam nadmašio Pelea. Ja im kažem, nikada se neću uozbiljiti'', rekao je.

U Botafogu je sve manje igrao, imao je problema s povredom, novca je bilo sve manje. Jedno vrijeme je živio u Rimu, skoro potpisao za Inter, ali koljeno je učinilo svoje. Nakon poraza od Mađarske u Engleskoj reprezentaciji je rekao zbogom. Probao je u Corinthiansu, Flamengu nije išlo, u Italiji je pokušao pronaći angažman, nije uspio. Uskoro će ga napustiti i Elza.

''Kada je bilo najteže nitko nam nije ruku pružio. A moj Mane je bio najbolji čovjek na svijetu, plemenita duša. Naša ljubav je bila fatalna'', opisala je svoj odnos Elza Soares s legendarnim Garrinchom koji će bol i tugu nastaviti utapati u alkoholu.

Sredinom siječnja 1983.godine Garrincha je završio u bolnici. Kako je izgledao, najbolje potvrđuje činjenica da ga doktori uopće nisu prepoznali. Bio je uništen od alkohola. Par sati kasnije je preminuo u 49 .godini života. Sahranjen je na groblju, siromašnom Pau Grandu.

Prije godinu dana se pojavila informacija kako su njegovi posmrtni ostaci izgubljeni! U želji da bude prebačen u sportski muzej njegova porodica je otkrila kako su njegovi posmrtni ostaci u međuvremenu izgubljeni.  Na groblju nisu  dali objašnjenje, a ni dokaze da je obavljena ekshumacija tijela za koju obitelj tvrdi da je napravljena prije 10 godina. Na istom groblju su dva spomenika s Garrinchinim imenom, onaj ispod kojeg je pokopan 1983. i grobnica s obeliskom izgrađena dvije godine kasnije u koju je trebao biti premješten.