Romario, genije kaznenog prostora

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pretposljednji je dan Olimpijskih igara u Seulu. Dan ranije su košarkaši Jugoslavije ''pukli'' u finalu opet protiv Sovjetskog Saveza, rukometaši su "podbacili", nisu u finalu, nogometaši su se raspali u grupnoj fazi. Zato su tu vaterpolisti koji su kiksali na startu turnira, izgubili od Amerikanaca, ali su u finalu. Šoštar, Lušić, Šimenc, Bukić, Đuho, Andrić, Vičević, Gočanin, Bezmalinović, Paškvalin, Milanović, Rađenović, Renco Posinković, pod vodstvom Ratka Rudića se bore za zlato opet protiv Amerikanaca. Ali prije nego što ćemo se namjestiti ispred malih ekrana za veliku utakmicu, gleda se pomalo i finale nogometnog turnira, Brazil i Sovjetski Savez, ili kako se pisalo na dresovima CCCP. Utakmica je otišla u produžetke, Sovjeti su uzeli zlato, iznenadivši pomalo favorizirani Brazil. Sa Carecom, Taffarelom, Bebetom i Romariom.

Romario je postigao gol u finalu, sa sedam je bio prvi strijelac turnira i vrlo brzo je dres Vasco da Game zamijenio onim PSV-a, tada aktuelnog prvaka Europe. Tamo će ostati pet godina, osvojiti tri titule.

''On je najzanimljiviji igrač kojeg sam trenirao. Ako bi vidio da sam nervozan uz aut liniju, prišao bi i rekao: 'Treneru opusti se, ja ću zabiti gol, pobijedit ćemo'. Ono, što je nevjerovatnije, jeste da smo u deset takvih situacija pobijedili osam puta, često je volio reći njegov prvi trener u Eindhovenu, Guus Hiddink''.

Romario je bio neumoran, već u prvoj sezoni je zabio 26 puta u 34 utakmice. U naredne dvije je dodao 61 gol u 55 utakmica, prije nego što će zaraditi tešku povredu (lom noge). Na kraju je u pet sezona za PSV zabio 127 golova u 142 utakmice. Centarfor od 169 centimetara, nevjerojatne brzine, tehnike, kralj šesnaesterca. U to vrijeme "Zaštitno lice" šutiranja iz trka, bez zamaha.

''To je bilo nešto prirodno, što sam počeo raditi kao dječak. Uvijek sam mislio kako je nogomet baziran na vještini, ne na snazi. Imao sam ja i snagu, ali je za ovakav udarac trebalo više stila'', objašnjavao je Romario, koji je također još jedan od onih momaka koji su počeli u favelama Ria, zato je i on brzo počeo živjeti drugačije od ostalih.

''Noć je moja prijateljica. Kada izađem osjećam se dobro, zato na utakmici poslije postižem golove'', govorio je El Baixinho, ili Shorty kako ga je znao osloviti, pokojni veliki Bobby Robson koji ga je trenirao nakon Hiddinka i koji ga ja opisao najbolje.

''Nisi ga mogao obuzdati. On je znao cijelu noć partijati, provoditi sa ženama, plesati, a onda cijeli dan sutra spavati kako bi odmoran dočekao utakmicu. Nije morao piti alkohol, ali je jednostavno ostajao do ranih jutarnjih sati.''

Nakon PSV slijedi dolazak u Barcelonu, u ekipu Johana Cruyffa sa Stoichkovim, Bakerom, Guardiolom, Michaelom Laudrupom, Ronaldom Koemanom. Osvojena je titula prvaka, Romario je već u prvoj sezoni bio prvi strijelac sa 30 golova na 33 utakmice. Barcelona je sa Romariom izgubila finale Lige prvaka 1994, ali navijači pamte njegov hat trick protiv Reala za pobjedu 5:0 ili golovi protiv Manchester Uniteda.

Sa reprezentacijom je postao prvak svijeta, Brazil je bio defanzivniji nego inače, ali je osvojio naslov prvi nakon 1970. godine. Romario je bio siguran prilikom izvođenja jedanaesteraca.

''Miješali smo brazilski i europski nogomet, prije svega taj defanzivni način. Morali smo biti prvaci. Preuzeo sam izvođenje jedanaesteraca, znao sam ako promašim da ću biti najveći krivac. Na kraju je sve dobro ispalo, bio sam proglašen u izboru FIFA-e za igrača godine. Stvarno sam igrao dobro u tom razdoblju od 93-95.''

I još se uspio ''zakačiti'' sa izbornikom Parreirom jer je ostao na klupi na prijateljskoj utakmici protiv Njemačke. Zaradio je suspenziju, Brazil je kvalifikacije odrađivao bez njega i jako se mučio. Na kraju je pred utakmicu odluke izbornik popustio. Romario je sa dva gola srušio Urugvaj. Golove je naravno u svom stilu bukvalno najavio dan ranije. Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine je propustio zbog povrede, sa Scolarijem je bio na ratnoj nozi pa nije dobio poziv za Japan i Koreju.

''Ne znam da li ću gledati utakmice jer su rano ujutro. Ja se tada obično vraćam iz provoda'', poručio je novinarima Romario.

Kao igrač Barcelone će napraviti nešto što je malo tko ili će ikada uraditi. Nakon druge sezone imao je novi ugovor na stolu, ali je želio nazad u Brazil.

''Danas zvuči blesavo, ali ja sam trebao svoje ljude, plažu, zabave, žene. Vratio sam se u zemlju sa velikim problemima, ali tako sam odlučio. Vratio sam se kući u Rio. Jesam spavao sa puno žena, ali nisam dostigao brojku od 1000, za razliku od nogometnog terena.  Taj broj mi je ostao nedostižan, to je više mit'', objašnjavao je novinarima.

Od trenutka kada se vratio u Brazil do kraja karijere, mijenjao je klubove, Flamengo, Valencija, Vasco, Fluminense. Sa 34 godine na leđima u dresu Vasco de Game će odraditi sjajnu sezonu, uzeo je duplu krunu, bio je najbolji strijelac brazilske lige 2000. i 2001. godine. 20. svibnja 2007. godine, kao igrač Vasco de Game postiže 1000. gol u svojoj karijeri protivnik je bio klub iz Recifea.

Utakmica je prekinuta dvadeset minuta radi proslave. Posljednju utakmicu sa 43 godine odigrao je za Americu iz Ria jer je to bila želja njegovog oca. Nakon završetka karijere okrenuo se politici. Član je Podemosa, Radničke partije Brazila koju je vodila nekadašnja predsjednica ove zemlje.

Od osobe kojem su žene, zabave, bile iznad svega, prošao je put do političara koji se kao političar bori za prava i bolji život ljudi sa posebnim potrebama, koji ulazi u rasprave sa čelnicima FIFA-e, Brazilskog saveza. Na pitanje novinara jednom prilikom, rekao je kako bi volio da ga pamtimo kao genija kaznenog prostora.

I upravo je to bio.