Dennisovo reprezentativno prokletstvo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Imao je samo jedanaest godina kada mu je Ajax ponudio da potpiše profesionalni ugovor. Vremena su bila neka druga, roditelji su ga savjetovali da ipak malo pričeka, da nastavi uživati u nogometu. Johan Cruyff nije odustajao i na kraju je Dennis Bergkamp potpisao. Dennis, kojem su roditelji dali ime po Denisu Lawu, slavnom škotskom nogometašu će vrlo brzo pokazati da je Cruyff "imao nos“.

Neke utakmice dobro pamtim iako su "starije" godinu dana. Dvoboja finala Kupa Kupova iz 1987. godine se sjećam kao kroz maglu. Ajax je u Ateni na Olimpijskom stadionu savladao Lokomotivu iz Leipziga. U nekim prošlim vremenima klubovi koji su dolazili iz Istočne Njemačke su po tradiciji bili neugodni, opasni. Ova utakmica nije bila "nešto posebno" jer je  van Basten zabio rano, pa je Ajax bez problema utakmicu priveo kraju. S obzirom na dominaciju nizozemskog fudbala u to vrijeme (Ajax, PSV, reprezentacija), imena igrača su se itekako pamtila. Dennis je bio još uvijek mlad, priliku je u finalu dobio s klupe zamijenivši Roba Witschgea.

PSV je u to vrijeme bio prvak Nizozemske, ne jednom već četiri puta zaredom, dok je 1988. godine stigao na Europski tron. Ajax je ponovo igrao finale Kupa Kupova, 11. svibnja 1987. godine. Te srijede banjalučki Borac je kao drugoligaš u finalu Kupa šokirao Crvenu Zvezdu i ostatak Jugoslavije, što će uraditi par sati kasnije i belgijski Mechelen upravo protiv Ajaxa koji je do finala primio samo jedan gol! Blind je dobio crveni karton vrlo rano, dok će jedan od četvorice Nizozemaca u dresu belgijskog kluba Piet Den Boer postići pobjedonosni gol. Ako znamo da su PSV i Nizozemska reprezentacija godinu kasnije bili prvaci Europe, onda možete pretpostaviti što je u tom trenutku značio trijumf Mechelena u nogometnom svijetu. I u tom finalu Dennis je dobio priliku, ali s klupe.

Za Ajax je u prvenstvu debitirao prosinca 1986. godine. Dva mjeseca kasnije postiže prvi gol kontra Haarlema. Od tog trenutka bilo je dovoljno da pogledate barem jednu utakmicu, jedan potez i sve je bilo jasno. Nevjerojatna mirnoća, lakoća, hladnoća, romantika, ljepota, jednostavnost, u igri, pokretu, razmišljanju. Uostalom, riječi velikog Cruyffa to i potvrđuju.

- Postizao je sjajne golove nevjerojatno lako, bilo je svejedno iz koje pozicije šutira.

Onog trenutka kada su van Basten, Frank Rijkaard napustili Ajax, palicu je preuzeo Dennis. Ajax napokon prekida dominaciju PSV-a, Bergkamp je najbolji strijelac lige tri sezone zaredom, najbolji igrač Nizozemske 1991. godine, jednom drugi, jednom treći u izboru za Zlatnu loptu. S Ajaxom uzima i Kup UEFA 1992. godine, uz šest postignutih golova. U to vrijeme je već bio, kako se kod nas kaže, standardni u reprezentaciji,  koja je do danas ostala otvorena rana.

Jer Dennis je postigao puno toga kao igrač, ali s reprezentacijom ništa. Bio je blizu, jednom, dva puta, ali ništa, baš kao i njegov najveći mentor Johan Cruyff. Valjda sudbina, što drugo reći. A imao je prilika. Još 1992. godine je s Nizozemskom igrao polufinale Eura, izgubili su na jedanaesterce. On je bio najbolji igrač turnira, zabijao je golove, ali uzalud.

- U Švedskoj smo imali generaciju koja je već bila na zalasku, koji su već bili prvaci. Jesu li bili dovoljno gladni? Ne znam, možda smo još mogli dodati gas, da obranimo titulu. Lično, ja sam bio zadovoljan svojim nastupom, to je bilo moje prvo veliko takmičenje sa  reprezentacijom, vraća film Bergkamp koji iz Ajaxa prelazi u Inter. Neko će reći najlošiji potez u karijeri.

- Mediji u Italiji su takvi, oni stalno moraju nešto pisati, bez obzira da li se igra utakmica ili ne . Puno su obećavali po mom dolasku, vrlo brzo sam shvatio da su to bila prazna obećanja. Pokušali su me zaustaviti, morao sam ići, govorio je Dennis godinama kasnije iako je recimo s Interom uzeo Kup Uefa, bio prvi strijelac tog takmičenja. S reprezentacijom u Americi opet tek četvrtfinale, baš kao i dvije godine kasnije u Engleskoj na Euru.

- Mislim da smo morali dobiti Brazil u Americi. U Engleskoj je bila druga priča, imali smo puno problema s pojedinim igračima.

U Arsenal je Bergkamp stigao 1995. godine za 7.5 milliona funti i tamo će eksplodirati. Tri titule, uključujući onu bez poraza 2004. godine. Tu su bila četiri kupa, tri Community Shielda. Gomila velikih partija, asistencija, golova koji se i danas prepričavaju. Navijači su ga obožavali, primljen je u Englesku kuću slavnih, dobio je i spomenik ispred Emiratesa, usprkos njegovom famoznom strahu od letenja i preskakanju pojedinih utakmica.

- Dennis je najbolje pojačanje koje je Arsenal ikada doveo. Dennis je bio mašina. Sjećam se kako smo ga dočekali na treningu. Dočekali smo ga kao sveca, spasitelja. On se samo smješkao. To je čovjek koji je živio fudbal, reći će legendarni Ian Wright.

- Nisam se nadao da ću tamo ostati jedanaest godina, ali od prvog trenutka je bilo onako kako sam očekivao. Igrali su nogomet onako kako ja volim, rado se sjeća Dennis.

Činilo se kako će Bergkamp u tom periodu napokon nešto uraditi i s reprezentacijom, ali nije. Dva polufinala je igrao, jedno u Francuskoj 1998, dvije godine kasnije kući na Euru. Za gol protiv Argentine u završnici četvrtfinalnog dvoboja 1998. godine će reći da je njegov najdraži u karijeri.

- Nakon drugog dodira s loptom sam znao kako će završiti, Ayala je bio nemoćan. U Francuskoj smo morali otići do kraja. Bolji smo bili do Brazila, a Francuzi su nas se bojali. To smo morali napraviti i dvije godine kasnije protiv Italije. Nekada mislim da smo morali imati nekog igrača koji previše ne razmišlja, nego samo nabije loptu na tribine, naglasit će u jednom razgovoru godinama kasnije.

S reprezentacijom je završio nakon Eura 2000. godine s brojkama od 79 nastupa i 37 golova. Deset godina kasnije Nizozemska će igrati svoje treće veliko finale. Opet su izgubili, na produžetke od Španjolske.

- Ono nije bio nogomet koji igra Nizozemska reprezentacija. Mi nikada nismo igrali grubo, prljavo, to nismo bili mi, rekao je nakon finala Bergkamp.

Posljednjih godina je Dennis radio u Ajaxu, prvo u omladinskom pogonu, kasnije je bio član stručnog štaba koji je kolektivno otpušten krajem prošle godine. Nizozemske nema na prvenstvu, klubovi su sve slabiji u Europi, prepoznatljivi nogomet iz ovog dijela Europe kao da je nestao. Ili se nije uklopio u ovaj neki novi.

- Nekad smo igrali lepršavo, krila su bila važna, danas imate jednog igrača s loptom koji se kreće i jednog bez lopte i to je to.

Njegov nogomet i ovaj danas, dvije različite filozofije...