Crni dijamant Leonidas i njegove makazice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Drugi svjetski rat je bio na vratima. Francuska je dobila čast da organizuje Svjetsko prvenstvo koje je trajalo 16 dana. Španjolska nije nastupala zbog građanskog rata, dio reprezentativaca Austrije je igrao za nacističku Njemačku, Englezi su se svađali sa FIFA-om, južnoameričke ekipe su bojktovale nastup jer su smatrale da se prvenstvo trebalo igrati u Argentini. Brazilci su branili čast Južne Amerike. Sa čovjekom koji je obilježio ovaj turnir, ne samo zbog činjenice da je bio prvi strijelac sa sedam golova, već zbog jednog detalja.

U prvom krugu (tada nije bilo grupne faze, već eliminacije od prve utakmice), na Stade de laMeinau, u Strasbourgu igrali su Brazil i Poljska. Žestoki golgeterski okršaj Leonidasa na jednoj i Ernesta Wilimowskog na drugoj strani. Poljak se čak četiri puta upisao u strijelce, Brazilac jednom manje, ali je zato njegova reprezentacija slavila iz današnje perspektive s nemogućih 6:5 nakon produžetaka. Jedan od tri gola, Leonidas je postigao makazicima. Njemu to nije bilo prvi put, ali ovo je bilo svjetsko prvenstvo, za većinu van Brazila, uključujući i sudiju Šveđanina Ivana Eklind koji je četiri godine ranije "pogurao" Italiju do naslova.

Eklind je bio zbunjen, nije znao da li će priznati gol, nije bio siguran. Čak je razmišljao o konsultacijama sa prvim čovjekom FIFA-e tada, Jules Rimetom koji je posmatrao utakmicu. Ipak, publika je negodovala, Eklind je priznao gol. Od tog trenutka će i zvanično postati slavan, igrač poznat pod nadimkom "Crni dijamant", "Čovjek od gume".

Prvi tamnoputi igrač Flamenga, kojem su baš protiv Poljaka popucale kopačke na mokrom terenu, pa je krenuo igrati bos.Povijest kaže da makazice nije izmislio baš Leonidas, ali ih je on usavršio i predstavio javnosti.

Prije njega to je napravio Ramón UnzagaAsla, tada student iz Baskije koji je saroditeljima doputovao u Čile. Igrajući za ekipu Estrelladel Mar, postigao je efektan gol baš makazicama. Za razliku od Leonidasa on nije imao sreće, njegov gol nije priznat zbog opasne igre.

Unzaga će umrijeti u 29. godini, dok je David Arellano, napadač i suosnivač velikog i priznatog kluba Kolo Kolo koji je znao izvesti taj udarac preminuou 24. Leonidas je prvi put makazice koristio u svom dvorištu, Brazilu 1932. godine u susretu između Bonsucessoa i Carioca. Deset godina nakon svjetskog prvenstva na isti način je Leonidas postigao gol protiv Juventusa.

Sin portugalskog ribara i brazilske kuharice se lopte primio na jednoj livadi nedaleko od njihove kuće. Sa 16 godina se počeo ozbiljno baviti fudbalom potpisuje za svoj prvi klub Sao Cristovao.

Uskoro je prešao u Sirio e Libanes, a 1931. godine karijeru nastavlja u još jednom nepoznatom klubu Bonsucessu. Nakon nastupa za Brazil dobija ponudu Penarola tešku dva para cipela i dva odijela.Tamo je postao velika zvijezda, skoro filmska. Bijela košulja, crni smoking, skupi automobili, satovi. Tek tada reaguju domaći klubovi, pa ovaj igrač koji je dobio ime po spartanskom ratniku i kralju redom mijenja klubove. Ide prvo Vasco da Gama sa kojimosvaja naslova prvaka, prvak je i sa Botafogom, prije nego što na red dolazi Flamengo.

Tu će se zadržati čak šest sezona i u 149 utakmica, pazite ovo, postići čak 153 gola!Nije nevažno spomenuti, tada kao jedini tamnoputi igrač u ekipi. EduardoGaleano čovjek koji je dobar dio života posvetio nogometu, između ostalog napisao knjigu i “El futbol, a sol y sombra” će reći kako je Leonidas bio nasljednik prvog najvećeg brazilskog igrača Arthura Friedenreicha, zvanog Tigar.

- Bio je krupan, brz i zločast poput komarca. Jedan francuski novinar prebrojao mu je šest nogu, zaključivši da to mora biti da je neka crna magija kad neko ima toliko nogu. Ne znam da li je taj novinar upozorio i na to da je Leonidas, povrh svega, svaku od svojih nogu mogao da razvlači i po nekoliko metara, kao i da ih savija i upliće na đavolski način. Leonidas je stigao kao nasljednik Friedenreicha, bio je velika zvijezda.Njemu su i protivnički golmani aplaudirali.

Novinari su se utrkivali ko će dati više komplimenata. Novinar Mário Filho je napisao

- Leonidas nema vremena za objašnjavanja. Dok vi čekate da bolje vidite njegov potez, to se već dogodilo. Brazil nije bio prvak 1938.godine,njihov selektor Pimenta je ostavio na klupi Leonidasa iz samo njemu znanih razloga u polufinalu protiv Italije.

Na kraju Brazil je bio treći, a Leonidas je dočekan kao najveći. Čak su se u njegovu čast pravile čokolade, cigarete. Ipak stvari će se u njegovom životu drastično promijeniti. Odlučio je izbjeći služenje vojske, lažirao je papire o regrutaciji, pa je završio u zatvoru, devet mjeseci. Naravno, nije bio više član Flamenga, ali je ,iako u tridesetim, našao novi klub Sao Paolo sa kojim će uzeti pet naslova prvaka, ali neće zaigratina svjetskom prvenstvu u njegovoj zemlji. Na Maracani, oprostio se upravo pred prvenstvo. Nakon što je objesio kopačke o klin, Leonidas je radio kao radioreporter, a otvorio je i prodavaonicu pokućstva, a jedno vrijeme radio je i kao privatni detektiv.Umro je 2004. godine u 90. godini života zbog komplikacija s Alzheimerovom bolešću, od koje je bolovao još od 1974. godine. Pokopan je na groblju Da Paz u Sao Paulu uz riječi

- Bio je on istinski brazilski nogometaš. Imao je fantaziju, dječju zaigranost, improvizaciju i senzualnost najboljih. Na jednoj od zgrada u Riju, tamo gdje je sve počelo u naselju Sao Cristovao ostao je grafit "AquiNasceu O Fenomeno"

Ovdje je rođen Fenomen....