Danas bi navršio 60 godina: Bio je i ostao legenda Partizana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dragan Mance bio je nogometaš koji je stekao kultni status, posebice navijača Partizana, iako je živio kratko i praktično je tek započeo karijeru koju je zauvijek prekinula prometna nesreća u kojoj je Mance smrtno stradao.

Rođen je prije 60 godina, 26. rujna 1962. u Beogradu, gjd je i poginu 3. rujna 1985. godine.

Njegov otac Ferdinand bio je porijeklom iz Pakraca i služio je kao civilno lice u nekadašnjoj JNA, dok je majka Dušanka bila posvećena Draganu i njegovom bratu Goranu.

Dragan Mance glasio je za velikog profesionalca, iako je volio uživati u životu, posebno u brzoj vožnji, nikad nije kasnio na treninge.

Bio je utorak 3. rujna 1985. godine kada je mlada zvijezda Partizana žurila na trening u tadašnjoj jurilici Peugeotu 205. U jednome trenutku, kako bi izbjegao dječaka koji je istrčao na auto cestu Novi Sad – Beograd, naglo skrenuo i završio svoj život udarcem u ivičnjak i zatim u betonsku konstrukciju.

Peugeot 205 bio je smrskan, a život mladog, a već tada legendarnog igrača Partizana zauvijek je bio ugašen.

Čim je čuo užasnu vijest tadašnji trener crno-belih Nenad Bjeković prekinuo je trening i briznuo u plač, a zajedno sa njim i svi nogometaši Partizana.

"Momci, maločas je poginuo naš Dragan. Trening je završen", rekao im je Bjeković.

"Bilo mi je čudno što se nije pojavio na među prvima na treningu, jer nikada nije kasnio. Ovo mu je vjerojatno i prvo kašnjenje, ali kobno", izjavio je trener Partizana nakon vijesti o pogibiji svog nogometaša.

"Najbolniji dio moje karijere. Ime i prezime s mnogo emocija. Imam puno prijatelja koji su otišli na onaj svijet, ali Draganče je bio nešto posebno. Toliko neposredan, druželjubiv… stalno mi je u glavi pjesma Dina Merlina ‘ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš lako da šutiš’. S njim je i šutjeti bio predivan osjećaj", kazao je u jednom intervjuu Vlado Čapljić, veliki prijatelj Dragana Mancea.

Dodaje kako je večer prije smrti Mance u njegovm stanu bezbroj puta puštao pjesmu Đrđa Balaševića u kjoj su stihovi 'ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin'.

Mance je na poseban, prepoznatljiv način proslavljao golove. Osamdesetih godina nije bilo aktualno atraktivno i neobično slavlje nakon gola, igrači bi obično podigli ruke i zagrlili se sa suigračima.

Međutim, Mance je bio poseban, njegov način proslave bio je klizanje na koljenima uzdignutih ruku, o čemu je svojevremeno Dragan rekao:.

"Zbog padanja i klizanja na koljenima dobivao sam i žute kartone. Sjećate se Betege? Ima 33 godine i kad postigne gol, skače na ogradu prema svojim navijačima. Nitko mu to, naravno, ne uskraćuje. Zaista se od srca radujem, nema tu nikakvog foliranja. Samo da znate kakvu želju dobivam, želio bi skočiti preko ograde među naše vjerne navijače, kako bi podijelio s njima svu radost tog trenutka za koji zajedno živimo".

Koliko je Mance ostao u sjećanju Grobara govori i to kako se i danas pjeva: 'Otiš’o si Dragane ostala je tuga uvijek će te voljeti Grobari sa Juga'.

Mance je za Partizan odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je četiri puta za A reprezentaciju, sedam puta za mladu i dva puta za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.

S Partizanom je osvojio naslov u sezoni 1982/83. i bio je najbolji strijelac ekipe s 15 postignutih golova.

Posljednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom susretu protiv Budućnost (2:1) odigranom u Humskoj, 1. rujna, samo dva dana prije svoje smrti.