Franjo Vladić: Istinski nogometni znalac, član legendarnog BMV-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Franjo Vladić Kulje rođen je na današnji dan, 19. listopada 1950. godine u Mostaru, član zlatne generacije mostarskog Veleža iz sedamdesetih godina, posebno legendarnog trojca BMV (Bajević - Marić - Vladić), odigravši 700 utakmica bio je strijelac 300 golova.

U dresu Veleža je igrao od 1968. do 1979. godine, imao je 281 nastup, 69 postignutih golova. 1979. godine prelazi u AEK iz Atine, gdje je igrao dvije godine (21 nastup), nakon kojih se vraća u matični klub 1981. i igra do 1986. godine, u 47 nastupa postiže 8 golova.

Za mladu reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 18 puta, u olimpijskoj 12 puta. Za jugoslavensku A reprezentaciju ima 24 nastupa, uz tri gola. Debi za reprezentaciju Jugoslavije je imao 1972. godine u Londonu protiv Engleske, 1:1, kada je bio i strijelac na Wembleyju.

Bio je istinski znalac i prirodni nogometni talent. Njegov dribling, promjena pravca, lucidno provlačenje lopte prostorima koje je samo on vidio, sjajna i precizna dodavanja, izluđivali su protivnike.

Za njega je legednarni trener Vlatko Marković kazao kako "za vrijeme cijele utakmice Franjo Vladić sve je kompujterski držao u svojoj glavi. Takav nogometni dragulj, do dana današnjeg, nije se pojavio na ovim prostorima".

U trenerskoj karijeri od 1985. do 1990. godine je bio trener mlađih selekcija Veleža, od 1995. do 1996 godine trener u Zrinjskom.

O legendarnom Kulji ispričane su mnoge anegdote, a ponajviše ih je vezano za njegovu veliku strast - štigliće. Često bi zaneseno govorio kako obožava te lijepe ptice i glasio je za vrhunskog majstora baketine (ljepilo na koje se hvataju štiglići).