Gluhonijemi umjetnik s loptom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

TV prijenosa nije bilo. Jer tadašnja JRT nije mogla pratiti visoku cijenu koju su postavili Španjolci. Neki su mogli pratiti radijski, ostali su informaciju saznali iz Dnevnika. Real Madrid je savladao Rijeku 3:0 i tako je eliminirao u drugom kolu Kupa UEFA. Rijeka nije uspjela obraniti dva gola prednosti iz prve utakmice. Kratki izvještaji su bili šturi, tek se govorilo kako je sudac igračima Rijeke pokazao tri crvena kartona, kako je Real do golova stigao u posljednjih dvadesetak minuta utakmice.

Preživio masakr u Madridu

Međutim, kada je dan poslije stigao "trasom" snimak, javnost je mogla vidjeti o kakvoj se krađi radilo. Krađi, epskih razmjera, krađi koja je pronašla svoje mjesto na nekoj ružnoj listi deset najvećih krađa svih vremena!

Masakr u režiji belgijskog suca Rogera Schoetersa koji je na međunarodnoj sceni odsudio 28 utakmica i pokazao je ukupno pet crvenih kartona. Te večeri, tog 7. studenog, čovjek je uništio Rijeku. Kao niti jedan klub s prostora bivše Jugoslavije prije, ali i poslije. I vjerojatno bi navijači Rijeke mogli oprostiti Schoetersu sve što je napravio, ali crveni karton Damir Desnici jednostavno nisu mogli.

Nitko nije mogao. Jer legendarnog igrača Rijeke, čovjek je isključio zbog prigovora. Igrača koji je bio gluhonijem. Prvi žuti karton je dobio u desetoj minuti navodno zbog odugovlačenja kod kornera drugi žuti je došao u 74. Schoeters je prekinuo jednu akciju, Damir se kasno zaustavio, pa šutnuo loptu. Belgijanac je u zapisniku napisao kako je Desnica dobio karton zbog prigovora.

" Sudac je svirao prekid, a ja sam nastavio trčati… Kada sam vidio da svi stoje, izbio sam loptu u aut, a sudac me isključio uz obrazloženje da sam prigovarao. Nešto nezapamćeno u povijesti nogometa. Isključio je Milenkovića, Tičića, dosudio jedanaesterac. Real je prošao dalje iako smo bili bolji", napisao je jednom prilikom Desnica.

Rijeka je u jednoj od svojih najvećih utakmica u povijesti razbila Real Madrid na Kantridi. Ravnić, Malbaša (Milenković), Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan (Radmanović), Matrljan, Fegic i Desnica. Uz dva gola Fegica i jedan Matrljana, ali fenomenalnu partiju upravo Desnice.

I to protiv Reala u kojem su tada igrali Camacho, Chendo, Stielike, Juanito, Santillana, Valdano. Trener je bio legendarni Amancio.

Nezaustavljiv

Damir Desnica je reći će ljubitelji nogometa na Kvarneru jedan od najvećih koji je ikad nosio dres Rijeke. Miljenik, umjetnik s loptom, koji je svoj hendikep nadoknadio sjajnim osjećajem, percepcijom, suigračima je sve čitao s usana i nije bilo nikakvih problema u igri.

Iako je nekako po vokaciji bio lijevo krilo, mogao je biti vezni, mogao je zabiti. Uglavnom je protivnike bacao u očaj. Većina ga nije mogla zaustaviti, pa su onda uglavnom udarali. Onako kako se udaralo nekada. Dok igrač ne završi na nosilima. Batrović ga je na jednoj utakmici protiv Budućnost udarao iako je bio već ozlijeđen. Dok Desnica nije uzvratio. Baš kao i Klinčarskom u finalu Kupa Jugoslavije. Kojeg je Rijeka osvojila dvije godine zaredom. Desnica nije zabijao, ali je bio glavni igrač. Zato jeste uništio Lokomotivu iz Košica s tri komada.

"Možete misliti što smo sve pokušavali. Udri ga, ukliži s leđa, bilo što samo zaustavi 'monstruma'. Ali nitko ga nije mogao ni uhvatiti"!, pojašnjavali su puno godina kasnije pojedini akteri te utakmice iz Slovačke.

Rođen kao gluhonijem

Život ga nije mazio, nije niti mogao. Jer je to od početka bila borba, teška. Nakon godine dana roditelji su vidjeli da nešto nije u redu. Nije reagirao na zvukove. Dijagnoza - gluhonijemost. Iz rodnog Obrovca krenuo je 1963. godine u Zagreb u osnovnu školu za gluhonijeme.

Školovanje je nastavio u Rijeci, izučio zanat bravara, ali nikad to nije radio. S nekih 16 godina je počeo igrati nogomet. Po "fabričkim" klubovima kao što su Elektroprimorje ili Konstruktor, a onda ga je u Rijeku doveo Karlo Kruljac tadašnji tehniko momčadi s Kantride. Ide na Kvarnersku rivijeru, pa Olimpijada gluhonijemih u Švedskoj. Bio je član mlade reprezentacije Jugoslavije koja je 1978. godine, osvojila naslov prvaka Europe u Mostaru, u onoj famoznoj utakmici koja je završila 4:4.

Za Rijeku je igrao od 1974. do 1985. godine, skupio čak 251 nastup i postigao 54 pogotka, te je nakon 28 godine realizirao svoj transfer u Belgiju. Kortrijk, u čijemu dresu ima 109 nastupa i 19 pogodaka. Odlučio se pred rat vratiti kući, a onda je spletom okolnosti ostao bez novca koji je položio u Ljubljanskoj banci. Silom prilika u kasnim godinama preživljavao je sa svojom obitelji igrajući za Zadar, Orijent, Pazinku, Halubjan, Klanu i Lučki radnik. Do 42. godine života.

Većina ga zaboravila

"On je igrao, a većina mu nije plaćala. Možda su mislili da su Desnice tko zna kako bogati, a mi zbog Ljubljanske banke nismo imali ništa. Kako otac nije mogao pregovarati oko novca, to je palo na mene. Bila sam dijete, godinama daleko od punoljetnosti, a morala sam nazivati razne direktore i predsjednike da plate ocu ono što su mu dužni", sjeća se kćerka Maja. Kao sudionik Olimpijade za gluhonijeme zaradio je neku mirovinu. Za preživljavanje.

Vremena su se promijenila, Rijeka je otišla na Rujevicu, tamo su vrlo brzo zaboravili jednog od najvećih. Mutu, kako su ga zvali ispod onih neuništivih stijena Kantride, u nekim drugim vremenima U vremenima kada nije bilo Ronalda, Messija, Neymara. Navijačima Rijeke nitko nije trebao. Oni su imali Desnicu.